Archaeon Arheološki portal Bosne i Hercegovine
U popularnoj, ali i djelomično znanstvenoj kulturi arheološki muzej je prepoznat kao institucija, čiji štovatelji i djelatnici značenje tog imena povezuju i traže u latinskoj riječi museum, što bi bio prostor ili hram posvećen muzama, zaštitnicama obrta. U tom, gotovo duhovnom ozračju, čuvaju se predmeti, svjedoci minulih vremena, na koje se gleda sa velikim poštovanjem i divljenjem. Mnogi uživaju prolaziti pored takvih predmeta i zamišljati kako bi izgledalo da se i oni vrate u prošlost i koriste ih. Prošla vremena u takvim prilikama doista izgledaju idealna te nije rijetkost da ljudi požele da se doista vrate kroz vrijeme i iskuse tu sasvim drukčiju realnost.
Ako taj uzvišeni osjećaj koji možemo iskusiti u muzeju ipak zelimo kritički ispitati, za početak bi trebali shvatiti da je muzej institucija u kojem se kreira kolektivno znanje o prošlosti i to najčešće društva u čijem se kontekstu taj isti muzej danas i nalazi. Ako preuzmemo ovu izjavu kao točnu, sljedeće što bi trebali ispitati jest da li onda muzej stvarno predstavlja sliku prošlosti današnjeg društva onakvu kakva je ona stvarno bila i ako jeste, na koji način on to zapravo radi?
Kada ulazimo u arheološki muzej, zabljesnuti smo najčešće lijepim i zanimljivim predmetima od kojih je većina kroz prezentaciju riječi najstariji, najdragocijeniji ili jedini, istaknuta kao vrlo važna i posebna. Zbog impresije lijepim, rijetko se zapitamo, gdje su manje privlačni ili manje unikatni predmeti nastali u nekim prošlim vremenima. Ako arheološki muzej navodno prezentira priču o zajednicama koje su nastanjivale ”naše” prostore, da li je moguće da su prezentirana društva prošlosti bila sačinjena samo od bogatih ili imućnih ljudi? Daljnje razmišljanje o problemu naravno dovodi do zaključka da takvo što nije moguće i da je muzej selektivno odabrao poseban materijal sa svrhom da nam prezentira idealnu, ali ne i realnu sliku prošlosti. Zašto je to tako?
Prešutno ili ne, materijal koji vidimo u zavičajnom ili državnom arheološkom muzeju je nešto što direktno povezujemo sa našom današnjom užom ili čak širom, nacionalnom zajednicom te se zbog toga na određen način i vežemo za njega. Štoviše, vrlo direktno ga smatramo svojim kulturnim blagom koji nam ”kazuje” kakve su stvari nekad bile i kako su dovele do onoga što baštinimo danas. Zbog toga, prošlost naše zajednice ne može biti prikazana bilo kako, već mora biti idealna, kako bi oni, čija se prošlost prezentira, o sebi i identitetu svoje šire ili uže zajednice, mislili sve najbolje. Pošto je to već od strane muzeja unaprijed prihvaćeno kao takvo, postaje jasno na koji način i zašto muzej bira najreprezenativnije i najunikatnije primjerke za svoju postavku.
Iako smo kroz par redaka gore izrekli neke od stvari koje propituju način rada muzeja kao institucije, to ne znači da smatramo kako bi muzeje trebalo zatvarati i zamjeniti nečim drugim. Cilj cijelog teksta jest da se samo prezentira misao kako muzej ne treba idealizirati, niti se fetišistički postavljati prema predmetima koji su u njemu prezentirani, budući da su isti već unaprijed ideološki obojeni sukladno današnjim uvijetima države i društva u kojem se nalazimo. Iako predstavljeni predmeti unutar muzeja koji kreiraju popularno znanje o prošlosti mogu dočaravati idealnu i prelijepu sliku minulih vremena, treba ipak biti svjestan da je takva slika kreirana sa određenim ciljem današnjeg konteksta i da kao takva nije relevantna i istinita u onom smislu u kojem to naivno očekujemo kada dolazimo u muzej.
Marko Barišić
Latest posts by Marko Barišić (see all)
- Mostarska kula kao potencijalna prijetnja - June 3, 2015
- Interview with Gustav Wollentz - April 28, 2015
- Kome natpis, čemu legenda - March 11, 2015