Ne brinite, ovo neće biti samo jedan u nizu „obični” ljubavni tekst. Ovdje će se pokušati iznijeti što Platon, jedan od najvećih filozofa, govori o ljubavi, koje su to vrste ljubavi i što bi to bila prava ljubav.
Iako Platon raspravlja o ljubavi i u svom djelu Fedar, u ovom će se tekstu pisati o onome što spominje u svom djelu ‘Gozba’ (‘Symposium’) ili ‘O ljubavi’. Mnogi koji proučavaju Platonova djela smatraju da je upravo ovo njegovo najveće umjetničko djelo u kojem se najbolje vidi njegov stil izražavanja, njegovo umijeće uvjeravanja i mistična snaga vizije. Većina njegovih djela pisana je u obliku dijaloga u kojima glavnu ulogu ima njegov učitelj Sokrat koji je svoje sugovornike dovodio do prave spoznaje tako što bi im postavljao pitanja i na taj način protresao prividno znanje drugoga sve dok ta osoba ne uvidi da je bila u krivu. Ono što većinu zbunjuje je to je li u tim dijalozima baš Sokratova filozofija ili zapravo Platon progovora kroz Sokratov lik, budući da je Sokrat za Platona predstavljao ideal moralnih vrlina: mudrosti, skromnosti, umjerenosti, pravednosti i hrabrosti. Ovaj spor djelomično rasvjetljava Aristotel koji kaže da su ti dijalozi pisani uz podršku samog Sokrata.
Platonovo pisanje se dijeli na tri perioda, a to su sokratski period, srednji period i doba starosti. Njegovo djelo „Gozba ili O ljubavi” spada u ovaj srednji period za kojeg je karakteristično ubacivanje dijaloga i savršenstvo pjesničkog oblika. Pitate se pa zašto je baš djelo u kojem raspravlja o ljubavi nazvao ‘Gozba’. Naime, ovaj dijalog dobio je ime po gozbi koju je u svom domu priredio mladi pjesnik tragedija Agaton kako bi proslavio svoju prvu pobjedu u pjesničkom nadmetanju, godine 416. Pjesničko nadmetanje se održavalo za vrijeme Leneja, tj. svetkovina u čast bogu Dionizu, a na tu proslavu pozvan je i Sokrat. Nakon što su jeli, htjeli su izreći nešto u čast bogu Erosu.
Svatko od prisutnih je izrekao nešto u Erosovu čast. Tako Fedar ističe da bez ljubavi nema ničega i da je Eros najvažniji pomoćnik u postizanju vrline i blaženstva kod ljudi. Pausanije tvrdi da je ljubav ono lijepo, a lijepo je ono što se radi radi vrline. Eriksimah ističe da ljubav unosi ravnotežu u privlačenju i odbijanju. Aristofan govori da se ljudi u ljubavi stapaju u jedno, u ljubavi traže svoju drugu polovicu. Eros nas vodi onome što nam je srodno. Agaton tvrdi da su ljudi sretni zbog ljubavi i da Eros predstavlja ljubav prema ljepoti te su tako nastala sva dobra. Zadnji izlaže Sokrat koji govori da mu ne zamjere ako on to dobro ne uradi te na taj način pomalo ismijava svoje sugovornike.
Sokrat nastupa zadnji, a kao svoj prilog Erosu, navodi svoj razgovor s Diotimom, mudrom proročicom iz Mantineje. Kroz njegovo prepričavanje tog razgovora, vidimo da ga je ona naučila mudrosti i tako je on bolje razumio Erosa. Eros nije pravi bog, nego posrednik između bogova i ljudi. Uvijek se nalazi u sredini između ružnoće i ljepote, sreće i tuge, bijede i bogatstva. Naime, prema grčkoj mitologiji, Eros je sin Pora (izobilja) i Penije (oskudice). U njemu se ujedinjuju razlike njegovih roditelja, on drži sredinu između mudrosti i neznanja, i teži mudrosti, jer znanje je ono lijepo. Ljudi teže ljubavi zato što je to nešto lijepo i dobro. Sokrat zatim postavlja pitanje pa zašto je to baš tako. Razlog tomu je besmrtnost. U ljubavi ljudi traže besmrtnost. Sam kaže da se muškarac i žena združuju kako bi došlo da začinjenja i rađanja jer na taj način ljudi žive besmrtno. „Jer združenje muškarca i žene je rađanje. A to je božanska stvar, i to je u biću koje je inače smrtno besmrtan dio, naime trudnoća i rađanje.” (Platon, Gozba, XXV, 207d) U tom rađanju čovjek sebi omogućava besmrtnost i zato je to ono lijepo i dobro jer ljubav uvijek teži da posjeduje ono što je dobro. No, tjelesna ljubav je najniži stupanj ljubavi jer se odnosi na ljubav prema nekom lijepom tijelu. To se poklapa s ostakom Platonove filozofije jer za Platona je carstvo ideja važnije od osjetilno-vidljivog svijeta. Na drugi stupanj ljubavi, tj. ljubavi prema duši dolazi kad čovjek „sam uvidi da je ljepota na bilo kojem tijelu sestra ljepoti na drugome tijelu, i da bi, ako treba ići za ljepotom u općem obliku, bilo veliko bezumlje ne misliti da je ljepota na svim tijelima jedna i ista. A kad to shvati, postaje ljubavnik svim lijepim tijelima i da u onoj izuzetnoj strasti prema jednom tijelu popusti, ne mareći za njega i drži ga neznatnim.” (Platon, Gozba, XXVIII 210b)
Tu Sokrat spominje duhovnu trudnoću, a to se odnosi na ljude koji su spremni žrtvovati svoj život stvarajući djela po kojima će zauvijek biti zapamćeni, a to se odnosi na pjesnike, umjetnike i na sve rukotvorce koji grade. Ljubav prema duši odnosi se na ljubav prema moralnim vrijednsotima. A još veću besmrtnost stječu oni koji mladićima prenose vrline (mudrost, razboritost, poštenje). Naime, kroz čitavo djelo se spominje odnos ljubimac-ljubavnik. U to doba, muškarci koji su imali 30 i više godina uzimali su mladiće (adolescente) kako bi ih poučavali o svemu, čak su neki odnosi bili i ljubavni. Treća vrsta , ili bolje rečeno, treći stupanj ljubavi je ljubav prema spoznaji, što znači da se iznad tih moralnih vrednota nalaze pojedinačne spoznaje. To je zapravo carstvo misli, znanosti. Kad se skupe sve te pojedinačne znanosti, dolazimo da same ideje ljubavi, tj. ljubav prema samoj ideji ljubavi.
Kada dosegnemo ovaj zadnji stupanj ljubavi upućeni smo u same tajne ljubavi koja pomaže ljudima da vode svoj život, da u svijetu pojava(osjetilno-vidljivog) svijeta ostvaruju ljepotu i stvaraju moralna dobra. Sokrat iznad svega ističe onu povezanost, onaj odnos koji se temelji na bestjelesnoj ljubavi, ljubavi koja je izdignuta na veću razinu. Tako je zapravo nastao i pojam platonska ljubav, mada Platon nikad ne spominje taj pojam. Takva ljubav je ona ljubav koja nije konzumirana ni na bilo koji način jer je iz nekog razloga nemoguća. Negdje je između one prijateljske i čiste erotske ljubavi. To je najviši oblik ljubavi, to jest, ljubav prema samoj ideji ljepote, prema svemu onome što je lijepo i dobro. Mi smo spremni učiti sve za tu osobu koju volimo, s kojom smo emotivno vezani, a nismo tu ljubav konzumirali. To još više pojačava tu našu ljubav prema toj osobi. Poznati su mnogi pjesmici koji pjevaju o takvoj ljubavi, kao na primjer, Edgar Allan Poe koji je pjesme posvetio Annabelli Lee ili Petrarca koji je otpjevao svoju nikad neprežaljenu ljubav prema Beatrice.
Helena Bošnjak
Latest posts by Helena Bošnjak (see all)
- Kaštel – zaboravljeni samostan u stijeni - March 13, 2024
- Antička filozofija: o ispravnom životu (o etici) - May 5, 2016
- Pronađena etruščanska stela s rijetkim natpisom - April 1, 2016
One comment
Pingback: O Arheonu – Hella in Bookland