Tragovima antičke povijesti Poreča

Na središnjem dijelu zapadne obale Istre smjestio se Poreč, prekrasan gradić bogate povijesti koja seže još u davna vremena. Današnji je Poreč nasljednik rimskog Parentija (Parentium) koji je uz Polu (današnja Pula) i Tergeste (današnji Trst) na prostoru Histrije još jedini imao status kolonije. Samo porečko područje bilo je naseljeno već u prapovijesti o čemu svjedoči postojanje brončanodobnih gradina na tom prostoru. Iz zapisa grčkih povjesničara poznato je da prvo stalno naselje s malom ribarskom lukom na mjestu današnjeg Poreča datira u 6. st. pr. Kr, a tijekom 2. st. pr. Kr. taj prostor osvajaju Rimljani nakon pobjede nad Histrima, autohtonim stanovništvo istarskog poluotoka. Zbog izvrsnog zaštićenog položaja za funkcioniranje luke i vrlo plodnog zaleđa taj je kraj bio prepoznat kao idealno mjesto za uspostavu grada. Stoga je ondje osnovan oppidum koji u vrijeme vladavine cara Tiberija prerasta u koloniju i postoje mjesto iznimnog gospodarskog prosperiteta koje je, prilagođavajući se trendovima vremena koja su dolazila, kontinuirano bilo naseljeno i značajno u raznim aspektima sve do današnjih dana.

Nažalost Poreč se trenutno ne može pohvaliti izvrsnom arheološkom istraženosti i prezentacijom bogate arheološke građe jer najveći dio rimskih ostataka leži ispod  današnjih kuća što onemogućuju sustavnija arheološka istraživanja, te povremeni nalazi i nova saznanja dolaze isključivo preko istraživanja zaštitna karaktera koja se prema potrebi odvijaju pod vodstvom Zavičajnog muzeja Poreštine. Ipak, istražen je dio gradskog centra odnosno glavni dio rimskog foruma i kapitolija gdje se mogu vidjeti donekle sačuvani ostaci hrama i trijema oko njega.

Parentium je status rimske kolonije dobio u vrijeme cara Tiberija i službeno mu je ime tada glasilo  Colonia Iulia Parentium i  pod svojom je upravom imao široko okolno područje i plodno zemljište tzv. parentinski ager na kojem su zbog povoljnih poljoprivrednih uvjeta bili izgrađeni brojni gospodarski kompleksi predodređeni ili za uzgoj riba i školjaka ili za proizvodnju vina i maslinova ulja. Oni su omogućavali razvoj i prosperitet čitavog prostora zbog čega je on i veoma bogat ostacima rimske ruralne arhitekture i drugim arheološkim nalazima. Nekih od tih kompleksa su Loron gdje se nalazila značajna keramičarska radionica te  Sorna  (današnje turističko naselje Zelena Laguna) gdje je bila smještena velika maritimna vila.

 

 

Kao rimsko naselje kolonija Parentium bila je građena po tipičnom načelu gradnje rimskih gradova temeljenog na ortogonalnom rasporedu ulica s decumanusom i cardom kao glavnim ulicama koje se sijeku pod pravim kutom. I dan danas ta je struktura očuvana i današnji Poreč počiva upravo na njoj te rimski decumanus i cardo i dalje nose ista imena i glavne su ulice stare gradske jezgre. Mimo pravila glavni gradski trg – forum  nije bio smješten u samom središtu gdje  se sijeku dvije glavne ulice, već pri vrhu poluotoku u blizini mora.  Bio je orijentiran prema kompleksu s hramovima koji su zasigurno imali funkciju kapitolijskih hramova i taj se dio, na kojem je moguće vidjeti rimske ostatke, danas naziva Marafor, sukladno pogrešnoj interpretaciji da se ondje nalazio hram posvećen bogu Marsu.

 

 

Na području Parentija i njegova agera nađeni su i brojni epigrafski spomenici na temelju kojih su poznati podaci o njegovom stanovništvu, upravi, religijskim trendovima te izgradnji pojedinih javnih građevina. Kao najznačajniji od njih treba spomenuti natpis Tita Abudija Vera, zamjenika prefekta ravenatske flote, koji navodi kako se on pobrinuo za obnovu Neptunova hrama i sagradio pristanište

(Neptuno deisq(ue) Aug(ustis) / T(itus) Abudius Verus / post subpraefect(uram) / classis Ravenn(atis) /⁵ templo restituto / molibus extruct(is) / domo exculta / in area d(ecreto) d(ecurionum) / concessa sibi /¹⁰ dicavit.).

On se zajedno s mnogim drugim antičkim kamenim spomenicima čuva u lapidariju Zavičajnog muzeja Poreštine koji je zadužen za zaštitu arheološke baštine tog područja te se u njemu nalazi i antička zbirka.

 

U vrijeme kršćanskog dijela antike i srednjovjekovlja Poreč i dalje ostaje  značajno središte jer je ondje već u 2. st. postojala kršćanska općina,  a nakon Milanskog edikta, odnosno službenog  priznavanja kršćanstva, postaje sjedište biskupije i ondje biskup Eufrazije u 6. st. na temeljima starije crkve gradi baziliku sačuvanu u potpunosti do današnjih dana koja je upisana na popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a.  Čitava ta bogata arheološka i povijesna baština zajedno s predivnim plažama, kvalitetnom ponudom raznih sadržaja i smještajnih jedinica čini Poreč jednom od top destinacija ne samo u Istri, već u čitavoj Hrvatskoj koju svaki ljubitelj kulturnog turizma koji se nađe u blizini treba posjetiti.