Prostitucija u staroj Grčkoj

Povijesno je poznato da je prostitucija bila veoma važan aspekt života Grka,  te je ona na području antičke Grčke  bila legalna i moralno prihvatljiva za žene koje nisu bile atičkog podrijetla. Državnik Solon ju je u 6. st. pr. Kr. legalizirao kao djelatnost i dopustio je otvaranje bordela gdje su muškarci mogli doći tražiti seksualne usluge. Vlasnici ili vlasnice tih bordela su od zarade ondje zaposlenih djevojaka bili obavezni plaćati porez polisu te se taj novac onda upotrebljavao u razne svrhe u korist prosperiteta grada.

 

Prikaz hetere

Bordeli su se u gradovima nalazili na posebnim lokacijama koje su bile poznate kao zloglasne. U Ateni su najznačajnije dvije: Keramik i luka Pirej. Izuzev Atene i u ostalim gradovima su mjesta, na kojima je bilo moguće naći najveći broj jeftinih prostitutki, bila upravo u lukama kako bi se mornari, kad bi ondje pristali s brodovima, mogli poslužiti njihovim uslugama. Sukladno tome arheološki ostaci bordela su osim u Ateni pronađeni i u Solunu, Mitileni, Efezu te na otoku Delu . Komediograf Ksenarh u jednoj od svojih komedija u 4. st. pr. Kr. opisujući izgled bordela, govori kako su se oni bili prljava, mračna mjesta gdje su se nalazile, poredane ispred ulaza u sobe, već razgolićene djevojke među kojima su muškarci mogli izabrati onu koja im se u tom trenutku najviše svidjela.

Bordelske i ulične prostitutke

Prva i najniža kategorija prostitutki bile su porne (πόρναi), čije ime etimološki gledano dolazi od glagola πέρνημι (prodavati) i doslovno znači „ona koja je na prodaju“. One su bile u vlasništvu svodnika  i njemu su bile obavezne davati dio svoje zarade. U tu skupinu pripadale su najčešće  robinje i žene barbarskog podrijetla koje su bile zaposlene u bordelima. Oni su u Grčkoj bili vrlo profitabilni i vlasnice su im često bile žene koje su se i same bavile tim poslom te su podučavale mlade djevojke da budu što bolje u toj profesiji.

Nešto viša kategorija bile su slobodne prostitutke koje su same na ulicama ili po prenoćištima tražile klijente. One su u pravilu bile oslobođenice ili slobodne žene neatičkog podrijetla. Mnoge od njih su također bile i nekadašnje hetere koje si prijašnjim radom nisu uspjele priskrbiti dovoljno sredstava za život pa su, nakon što su izgubile svoju mladenačku ljepotu, morale pružati svoje usluge za puno manju naknadu kako bi mogle preživjeti.  Cijena slobodnih prostitutki je bila  nešto viša od cijene onih u bordelima i svoju zaradu nisu bile dužne nikome davati, već su je zadržavale za sebe i koristile kako su željele. Zanimljiv je podatak da su  neke od njih običavale na svojim cipelama imati svojevrstan pečat koji bi ostavljale za sobom trag kad bi hodale po pjeskovitim dijelovima grada s natpisom ΑΚΟΛΟΥΘΙ (slijedi me) kako bi lakše namamile klijente.

Zabavljačice na simpozijima

Iduću, višu kategoriju prostitutki, činile su plesačice, sviračice, akrobatkinje i drugi tipovi zabavljačica koje su zabavljale muškarce iz visokog društva na simpozijima gdje ostalim ženama pristup nije bio dopušten. Osim što su doprinosile duhu simpozija svojim umjetničkim sposobnostima, one su po potrebi pružale usluge seksualne prirode. Te zabavljačice bile su slobodne žene i kao umjetnice dobivale su veću naknadu za pružene usluge od običnih prostitutki u bordelima i na ulicama. Ako su zabavljačice bile dovoljno obrazovane i elokventne mogle su sudjelovati i u umnim raspravama koje su bile najvažniji segment simpozija, a ako bi se pokazale doista inteligentne i spretne u tome, pružala im se prilika da se uzdignu na još viši rang i postanu stalne ljubavnice (hetere) nekom bogatom i uglednom muškarcu.

Najznačajnija i najčešće prisutna vrsta umjetnica-prostitutki bile su auletrides – sviračice frule s dvije cijevi po kojima su i dobile ime. Njihova važnost bila je vrlo velika jer su svojom umjetničkom svirkom i atraktivnom pojavom doprinosile živom karakteru simpozija na kojima su nastupale. Najpoznatija auletris  bila je Lamija, najdraža ljubavnica Demetrija I. Poliorketa, koja je uspjela postati toliko cijenjena da je u njenu čast čak bio podignut hram Afroditi Lamiji u Tebi. Osim frulašica postojale su i sviračice koje su glazbu izvodile na žičanim instrumentima, među njima je najznamenitija bila Glauka, harfistica iz razdoblja helenizma kojoj se divi pjesnik Teokrit.  Uz sviračice, dio simpozija bile su i orchetrides (plesačice) koje su svojim plesom zavodile ondje prisutne muškarce, a mnoge od njih bavile su se i sviranjem i plesanjem.

Hetere

Posebna kategorija prostitutki,  koja je imala najveći ugled i povijesnu važnost, bile su hetere.  Njihov naziv  potječe od riječi ἑταίρα  (pratiteljica) što samo po sebi daje sliku o tome kako su se one doživljavale u društvu, a  jasno to opisuje i  idući citat iz Demostenova Govora protiv Neere: “Imamo hetere za uživanje, pallakai za tjelesne potreba, a žene za rađanje legitimne djece i vođenje brige o kući.” Iz toga postaje jasno da se njih nije gledalo isključivo kao na djevojke namijenjene samo za zadovoljavanje seksualnih potreba, već kao na žene namijenjene za uživanje i u umnom i u seksualnom aspektu.

Hetere su po podrijetlu bile kćeri hetera, oslobođenice ili meteci, te su bile izuzetno dobro obrazovane i sposobne voditi razgovore s velikim intelektualcima tog vremena. Same su zarađivale za sebe i tako su si mogle priuštiti lagodan, neovisan život. Bile su jedine žene koje su u to doba same kontrolirale svoje bogatstvo, no njihovo je materijalno stanje potpuno ovisilo o ljepoti, slavi i sposobnosti u osvajanju muškaraca. Kako nisu bile građanke, nisu imale pravo na sklapanje legalnog braka, ali poneki su građani bili toliko očarani njima pa se ipak odlučivali na suživot isključivo s heterom kao na neku vrstu nelegitimnog braka.

Pripadnice tog društvenog sloja imale su puno više prava i slobode nego obične, čestite građanke. Bilo im je dopušteno samostalno se kretati gradom, posjećivati razne zabave i odlaziti u kazališta, na što sve ostale žene nisu smjele ni pomisliti. Kad je prošlo vrijeme u kojem su mogle samostalno zarađivati, mnoge od njih su kupovale robinje ili skupljale napuštene djevojčice koje bi podučavale umijećima posla kojim su se same u mladosti bavile te su ih na taj  način obrazovale u ugledne kurtizane.

 

Kao najpoznatija hetera spominje se Aspazija iz Mileta, ilegalna žena atenskog stratega Perikla. Ona je kao djevojka došla u Atenu i ondje u svojoj kući otvorila  neku vrstu bordela i škole gdje je preuzimala brigu o mladim napuštenim djevojkama i podučavala ih kako da postanu hetere. Ta Aspazijina kuća je u vrlo kratkom vremenu postala vrlo popularno mjesto druženja atenske društvene elite 5. st. pr. Kr. gdje su se skupljali  vrsni atenski političari, dramatičari, filozofi i umjetnici među kojima je bio i Periklo. Zbog izuzetnog obrazovanja, dijelom stečenog i od samog Sokrata, uspjela je privući Perikla i postati njegova hetera, a kasnije i ilegalna supruga s kojom je proveo veći dio života.  Čak i nakon njegove smrti Aspazija je uspjela ostati utjecajna u atenskom društvu, nastavila je priređivati simpozije i družiti se s najvećim umovima tadašnje Atene, te obrazovati djevojke u elitne kurtizane kakva je i ona sama bila.