Šetnja ostacima rimskih vila porečkog priobalja

---

Područje agera rimske kolonije Parentium bilo je vrlo bogato rimskim gospodarskim i rezidencijalnim kompleksima zbog vrlo povoljna položaja za uzgoj poljoprivrednih kultura u prvom redu maslina i vinove loze, ali također i zbog predivnih lokacija i ugodne klima za odmor. Do druge polovice 20. st., kad je došlo do masovnije apartmanizacije tog prostora, većina je ostataka tih rimskih vila bila nepoznata, te se tek tada slijedom brojnih istraživanja počela otkrivati. Do sad je istraženo nekoliko rimskih kompleksa što je uveliko doprinijelo poznavanju razdoblja antike na području Poreča.

 

Loron

Godine 1994. započela su sustavna međunarodna istraživanja rimske vile na lokalitetu Loron kod Tara. Istraživanja su još uvijek u tijeku na širem tom prostoru i provodi ih međunarodna hrvatsko-francusko-talijanska istraživačka ekipa koju čine Zavičajni muzej Poreštine, Aix Marseille Universite, Centre Camille Jullian i École française de Rome. Gospodarski kompleks na Loronu sagrađen je početkom 1. stoljeća i predstavlja primjer rustikalne vile s  namjenom u prvom redu za keramičarsku proizvodnju (figlina) koja se ponajviše bazirala na proizvodnji amfora koje su uglavnom služile kao ambalaža za maslinovo ulje i riblji umak. Kontinuitet života u vili može se pratiti od 1. do 5. st., s određenim promjenama namjene pojedinih prostora, kada u kontekstu društvene i ekonomske  transformacije sredinom 4. st., dolazi do reduciranja keramičarske proizvodnje pa pojedini dijelovi radioničkog kompleksa dobivaju stambeni karakter.

Prema obilju informacija dobivenih s natpisa na žigovima moguća je rekonstrukcija i vlasništva nad imanjem. Prvi je vlasnik, početkom 1. st. bio senator Sisenna Statilije Taur, koji je bio konzul i veliki prijatelj cara Augusta.  Sredinom 1. st. posjed dolazi u vlasništvo Kalvije Krispinile koja je identificirana kao skandalozna dama poznata iz pisanih izvora kao magistra libidinum Neronis, odnosno kao „učiteljica požude“ na Neronovu dvoru. Sudeći po carskim žigovima iz vremena od Domicijana do Hadrijana, pronađenim na istom mjestu, njena je radionica prešla u carski patrimonij 80-tih god 1. st. Amfore proizvedene ondje bile su u uporabi u najvećoj mjeri na prostoru sjeverne Italije i Podunavlja, ali također i u srednjoj Italiji, na obalama istočnog Sredozemlja i sjeverne Afrike što svjedoči da se trgovina istarskim maslinovim uljem odvijala diljem Rimskog Carstva.

Červar Porat

Sa suprotne, južne strane zaljeva u kojem je bila smještena figlina Loron nalazio se rimski gospodarski posjed Červar Porat. Arheološka istraživanja na njoj su provedena 1970-ih godina i dokazala su da se ondje u nalazio proizvodni keramičarski kompleks s opekarskom peći nastao u 1. stoljeću te poljoprivredno prerađivački kompleks – uljara nastao u 2. stoljeću. Taj kompleks gospodarskog i stambenog karaktera proizvodio je i živio u razdoblju od 1. do 6. stoljeća s oscilacijama u napretku ovisno o vlasnicima imanja i stanovnicima.

U sklopu vile istražene su dvije arhitektonske cjeline – dio s građevinskim ostacima peći i dio sa sačuvanim elementima uljare s četiri tijeska i jednim mlinom za mljevenje maslina. U sklopu prve cijeline pronađeni su i kružni bazeni  prepoznati su kao bazeni u kojima se solila riba u procesu proizvodnje ribljeg umaka što pokazuje da je i djelatnost prerade ribe bila dio prerađivačkih aktivnosti tog gospodarskog posjeda.

Ribnjak na rtu Kupanja

Sjeverozapadno od figline u Loronu, 1998. je zračnim snimanjem, a kasnije i istražen ribnjak (vivarium) koji je pripadao rimskom gospodarsko-stambenom kompleksu Loron-Santa Marina. Ribnjak izgleda kao građevina četverokutne strukture s četiri sačuvana bazena.  Njegova jednostavnost i veličina upućuju da nije riječ samo o  ribnjaku  koji je služio samo kao spremište ribe namijenjene gozbama vlasnika matične i  susjednih vila, već da su se njime namirivale i potrebe kolonije Parentij i ostale okolice.

Sorna

Južno od Poreča na mjestu današnjeg turističkog naselja Zelena Laguna na površini prevlake koja spaja poluotok Sv. Petra s kopnom nalaze se ostaci velike rimske rezidencijalne građevine. Lokalitet je istraživan 1960-ih godine prilikom izgradnje hotelskih kompleksa i uređenja plaža na tom prostoru. Pronađena građevina bila je vrlo simetrična i izvanredne koncepcije što ukazuje na to da je izgrađena u jednom dahu, a ne u fazama. U sklopu nje vidljiva su dva velika peristilna dvorišta između koji je bio triklinij, te nema naznaka poljoprivrednih djelatonosti. Zbog toga se zaključuje da je pripadala luksuznim ranocarskim vilama namijenjenim za odmor bogatih rimskih građana. Lokalitet danas nije posebno konzerviran, već se na mjestu tog rimskog rezdinencijalnog kompleksa nalazi plaža na kojoj su na više mjesta vidljivi ostaci zidova nekad impozantne građevine.

Istraživanja u porečkom priobalju su i danas u tijeku, a istražuju se stambeni dio gospodarskog kompleksa Loron u zaljevu Santa Marina kod Tara i rimska vila na lokalitetu Monte Ricco u Vrsaru. Oba lokaliteta kako pokazuju dosad vidljiva otkrića su od vrlo velike važnosti i donijet će mnogo novih spoznaja o antičkoj povijesti Poreštine.

Ostaci rimske cisterne na lokalitetu Monte Ricco