Pojasni jezičac iz Gornjih Vrbljana

U kasnoantičkom kaštelu u Vrbljanima pronađen je pojasni jezičac koji predstavlja izuzetan i vrlo rijedak arheološki nalaz. Jezičac je izduženog pravokutnog oblika s polukružnim završetkom. Izrađen je od bronce s tragovima pozlate i srebra. Obje strane jezičca su ukrašene. S prednje strane su križevi u medaljonima i bočna pravokutna polja. Na stražnjoj strani jezičca oba bočna i prednja polja izvedena su u obliku pravokutnika ukivanjem srebrnih pločica, a na njima su aplicirani natpisi reljefnim slovima (rovašenje).

Natpis na aversu jezičca čine – SCS SCS DNS SB. Njihovo restitucija glasi: S(an)C(tu)S, S(an)C(tu)S, S(an)C(tu)S, D(omi)N(u)S, S(a)B(aoth).

To je formula iz Svetog pisma, jedna od aklamacija Svetoga Trojstva. Natpis je, dakle, votivnog karaktera. Čitav prostor između srebrenih pločica ukrašen je rovašenim pozlaćenim viticama i životinjskom ornamentikom izvedenom u stilu Tasilova kaleža. Isti rovašeni ornamenti nalaze se i na stražnjoj strani jezičca, kombinirani s glatkim i šrafiranim trokutima.

I na ovoj strani pločice stoji natpis koji glasi: TETGIS FABER ME FECIT, što znači: Tetgis me izradio.

Sastav kovine i tehnika izrade svojstvena je karolinškim artefaktima. Oblik slova sigla i natpisa tipičan je za 8. st. Liturgijska formula natpisa primijenjena je na jezičcu s votivnom namjenom. Natpis na reversu predstavlja signaturu majstora izrađivača jezičca, a vlastito ime Tetgis je franačko ime iz 8. ili 9. st. Životinjska ornamentika inzularnog je stilskog obilježja iz 2. pol. 8. st., kakva je u upotrebi u ranokarolinškim kontinentalnim samostanskim radionicama. Biljna ornamentika sredozemnog podrijetla upotrebljavala se u merovinškom i karolinškom stvaralaštvu. Sve ovo datira jezičac u drugu pol. 8. st., a prema Vinskom izradio ga je franački majstor za vladanja Karla Velikoga (768.-814.), negdje u Porajnju. Uz jezičac, u Gornjim Vrbljanima nađena je i ranokarolinška ostruga istovremena s jezičcem.

Jezičac su objavili I. Bojanovski i Z. Vinski.