Home / Autorski članci / Paleolitičke Venere

Paleolitičke Venere

Piše: Nikolina Marjanović

 1. Opća obilježja 

Paleolitičke Venere je zajednički naziv za velik broj statueta žena koje imaju zajedničke atribute, prvenstveno naglašenu steatopigiju, potječu iz različitih razdoblja gornjeg paleolitika, a pronađene su na lokalitetima od zapadne Europe do Bliskog Istoka. Skulpture, u većini slučajeva, prikazuju nago žensko tijelo i slijede određen umjetnički stil. Frizure, grudi, trbuh, bokovi i vagina su često preuveličani dok su ekstremiteti (ramena, ruke, noge i stopala) i prikazi lica često zanemareni. Većina ih je izrađena od mekog kamena (kao što su kalcit ili krečnjak), kosti ili slonovače. Nekoliko rijetkih primjeraka je oblikovano u glini i zatim sušeno ili pečeno, predstavljajući neke od najranijih primjeraka keramike.

Većina figura su visoke oko 150 milimetara i, unatoč mnogim poteškoćama u datiranju, prevladava mišljenje da je većina ovih ranih skulptura nastala tijekom gravetijena (cca 27,000 – 21,000 god. pr. Kr.) i stilistički se razlikuju od onih nastalih u kasnijem razdoblju Magadalijenjena.

Veoma je teško grupirati ove skulpture budući da ne postoji jedinstvena, široko prihvaćena kategorizacija. Prema jednoj podjeli figurine se svrstavaju u dvije grupe, koje se vežu uz dva prapovijesna razdoblja. Prve su nastale u razdoblju gornjeg paleolitika na područjima od Francuske do Rusije, a počinju se javljati prije 40 000 godina. Pronađeno je oko 60 figurina iz ovog razdoblja. Ti prvi prikazi ljudskih figura su većinom povezani s graventijenskim nalazištima u Francuskoj i njihovim pripadajućim gravetijenskim varijantama u Istočnoj Europi, posebno na područjima Pavlov u Češkoj i Kostijenki u Rusiji. Većina Pavlovijen-Kostienkijen-Gravetijen (PKG) statueta je isklesana od kamena, kosti i bjelokosti, s nekoliko ranih primjeraka modeliranih od gline. Zajedničke karakteristike figura su bezličje, pognuta glava, tanke ruke koje ili nestaju ispod grudi ili su prekrižene preko njih, abnormalno tanak gornji torzo, viseće grudi, velika debela stražnjica i/ili bedro, izbočen trbuh ponekad s velikim eliptičnim pupkom, (predstavljajući možda psihičku snagu figure), i često neprirodno kratke noge ili nerazmjerno mala stopala. Ove devijacije M.D. Gvozdover opisao je kao “stilističke deformacije ljudskog tijela”.

Druga grupa, pronađena u Istočnoj Europi i na Mediteranu, veže se za razdoblje Neolitika.

Zbog novijih otkrića koja pomiču vrijeme nastanka figurina na sam početak gornjeg paleolitika, i nesigurne kronologije za pojedine primjerke, za potrebe rada odabrana je kategorizacija koju je postavio Henry Delporte, a koja grupira figurine na osnovu mjesta otkrića.

2.1. Pirinejsko-akvitanska grupa

Ova grupa uključuje primjerke iz jugozapadne Francuske, uzduž granice Pirineja. Francuska ima neke od najbogatijih gravetijanskih nalazišta u Europi, a prve ikada pronađene figurine potječu upravo iz ovog područja. Mnoge figurine iz ove grupe su veoma dobro poznate i proučavane su puno intezivnije od ostalih grupa. Smatra se da je ovo područje bilo gusto naseljeno na kraju posljednjeg ledenog doba, a ovo područje je također nadaleko poznato po brojnim primjerima špiljske umjetnosti.

Prva pronađena ženska skulptura je La Venus impudique (nepristojna Venera) koju je otkrio Marquis de Vibraye 1864. godine (figurina se također naziva i Venus de Vibraye). Marquis Paul de Vibraye je pronašao figurinu bez glave, stopala, ramena i bez grudi, s urezanim, istaknutim vaginalnim dijelom na nalazištu Laugarie-Basse, u regiji Dordogna. Naziv Venera je gotovo odmah prihvaćen, aludirajući na njezinu starost i raskošan oblik tijela. Najčešće je interpretirana kao mlada djevojka pred pubertetom.

Venera Brassempouy
image-1405
Venera Brassempouy

Trideset godina kasnije, u Brassempouyu, u Francuskoj, u pećini Pape, arheolog Edouard Piette je, između ostalih, pronašao i tanku žensku glavu od slonove kosti. Piette ju je nazvao La Dame a la capuche (Žena s kapuljačom), a bila je visoka 3.65 cm. Drugi je nazivaju Venera iz Brassempouya ili jednostavno “Glava Božice” i datirana je oko 22,000 godina pr. Kr. Ova rezbarija je veoma različita od mnogih drugih statueta jer ima veoma vješto izrezbarene crte lica i linije koje predstavljaju ili kosu, odnosno frizuru, ili nakit za glavu. Zbog velikih razlika u odnosu na ostale Venere pojedini autori čak smatraju da je riječ o recentnoj izrađevini. Naime, na nalazištu su radnici dobivali bonuse za pronađene stvari pa se spekulira da su možda i sami izradili figurinu. No u novije vrijeme White je donio uvjerljive argumente koji idu u korist autentičnosti figurine. Prvobitno su linije interpretirane kao zamršene frizure, nalik perikama, slične glavama egipatskih lutaka što je Piette interpretirao kao vezu između ovih gornjopaleolitičkih ljudi i Egipćana. Neki od autora tvrdili su da su figure iz Brassempouya, a među njima i ova skulpura, muškog roda, što White, u svojoj isrcpnoj analizi o Piettovom radu na nalazištima u Brassempouy, odbacuje i tvrdi da je tu bez sumnje riječ o prikazima žena.

Na lokalitetu Lespugue, u pećini Rideaux, 1922. godine pronađena je tzv. Venera iz Lespuguea. Ova statua je također izrezbarena od mamutove/slonove kosti i visoka je 14 cm, a prilikom iskopavanja je oštećena. Datirana je između 20,000 i 18,000 godina pr. Kr. i opisana riječima: “…glava ove figurine je mala i ovalna s izbočenom trbuhom i tankim rukama te preuveličanim seksualnim karakteristikima, posebno prevelikim visećim grudima. Bokovi, grudi i trbuh su dosta istaknuti i Venera ima urezanu pregaču preko nogu koje su, pak, bez stopala.”. Interpretacija da figurine na sebi nose neku vrstu pregače ili suknje je jako kontroverzna i izazvala je brojne rasprave. Dok su pojedini znanstvenici iste karakteristike opisali kao kosu, Soffer, Adovasio i Hyland koriste ovu interpretaciju kao dokaz njihove teorije o odijevanju. Prema njima ova statueta je najraniji prikaz pređenog konca (vlakna), budući da linije prikazuju suknju koja dopire ispod bokova, ispletenu i izlizanu na krajevima.

Venera iz Lespuguea
image-1406
Venera iz Lespuguea

Jedinstveni prikaz iz regije Dordogna je i Venera iz Laussela ili Femme a la corne (Žena s rogom). Ona je jedinstvena jer se radi o rezbariji u stijeni, smještenoj na zidu krečnjačkog skloništa. Bizonov rog i 13 linija na njemu često su bili povezivani s mjesecom ili menstruacijom.

2.2. Mediteranska grupa

U sjeveroistočnoj Italiji, na lokalitetu Savignano – nedaleko od Modene, na rubu doline rijeke Po, pronađena je Venera iz Savignana, kao jedini pronađeni artefakt iz gornjeg paleolitika. Figurina je visoka 22.1 cm i izrađena je od mekanog kamena – staeatita. Ovaj primjerak je jedan od onih s “dvosmislenim seksualnim karakteristikama” jer, iako ima veoma jasne ženske tjelesne atribute, također ima i zaobljenu, produženu glavu oblikovanu kao stožac, a njezina stopala sužavaju se u još jedan zaobljeni oblik stožca. M. Mussi smatra da figura predstavlja sofisticiranu, ali nama nepoznatu kozmonogiju u kojoj se isprepliću muški i ženski simboli. Figura je u osnovi prikaz žene, ali ako se podijeli po horizontalnoj liniji dobijaju se dva prikaza falusa.

Venera Savignano
image-1407
Venera Savignano

Jedna posebno intrigantna figurina iz ovog područja je tzv. dvostruka figurina, visoka 4.72 cm, poznata kao La Belle et la Bete (Ljepotica i Zvijer). To je zapravo mali privjesak sa ženskom figurinom, koja je na leđima spojena s nekom životinjom. Također su posebne još dvije figurine. “Smeđa figura od slonove kostiili Abrachiafe, napravljena od djelomično fosilizirane slonove kosti i visoka 6.76 cm. “Figurina od slonove kosti sa crvenim okerom” ili Dame ocree je 7.52 cm visoka ženska figura napravljena od slonovače. Ove dvije figurine su veoma zanimljive jer su izrađene od slonovače, a slonovi su tada, na ovom prostoru, već bili izumrli. Pretpostavljamo da su figurine bile ili izrezbarene izvan Italije i zatim transportirane na Mediteransku obalu ili su izrezbarene na samom lokalitetu (ili u njegovoj neposrednoj blizini) koristeći importirani sirovi materijal.

The Tête négroïde može se usporediti s, naprimjer, Dame à la capuche iz Brassempouya u Francuskoj ili s nedavno otkrivenim figurinama iz Avdejeva u Ukrajini. To je jedina talijanska figurina s pažljivo individualiziranom fizionomijom. Druga neobična rezbarija je Hermaphrodite. Ovaj neobični nadimak dobila je zbog činjenice da se ispod ženskih grudi i trbuha nalazi produžena masa, a zatim i jedna zaobljena, što se ponekad interpretira kao muški seksualni atributi.

Mediteranskoj grupi možemo pridodati i nalaze s arheološkoj lokaliteta Vela Špilja. Tu je između 2001. i 2006. godine pronađeno 36 keramičkih figura i fragmenata, a koji se datiraju između 17,500 i 15,000 godina pr. Kr. te predstavljaju prvi i jedini dokaz figurativne umjetnosti u jugoistočnoj Europi tijekom gornjeg paleolitika. Keramika pronađena na tom lokalitetu ima mnoge tehnološke i stilističke usporedbe s keramikom pronađenom na lokalitetima Pavlov I i Dolni Vestonice I. Budući da je razlika između nalaza s ovih lokaliteta 10,000 godina, keramika iz Vele Špilje se interpretira kao samostalan izum. Figurine su pronađene bez glave, a oznake tijela su teško vidljive te se pretpostavlja da su dijelovi tijela modelirani odvojeno prije nego su spojeni. 

2.3. Rajnsko-dunavska grupa

 Ova zemljopisna grupa uključuje one lokalitete koji se nalaze u današnjoj Njemačkoj, Austriji i Češkoj. Mnoge od ovih figurina pronađenih na ovim područjima su među najpoznatijim i najprepoznatljivijim figurama Venera. Mnogi istraživači smatraju da su artefakti i lokaliteti iz ovog područja kulturno povezani jedni s drugima, ali i sa mnogim artefaktima iz ruske grupe.

Vjerojatno je najpoznatija ženska figurina iz ovog područja, ali i uopće, Venera iz Willendorfa, 11 cm visoka skulptura od krečnjaka s precizno izrađenom frizurom i bez oznaka lica. Pronađena je u Austriji u sloju s orinjasijenskim nalazima, oko 30 metara iznad rijeke Dunav blizu grada Willedorf 1908. godine, a pronašao ju je Josef Szombathy. O vremenu nastanka figurine još uvijek se raspravlja. Prema Baringu, Willendorfska statueta može se datirati između 20,000 i 18,000 godina pr. Kr., ali drugi izvori navode da bi mogla biti čak i starija od toga (24,000 – 22,000. pr. Kr.) ili čak jedna od najranijih. Poslije nekoliko analiza, došlo se do zaključka da je prije bila obojena crvenim okerom, koji se često pronalazi u grobovima iz istog perioda. Figurina ima detaljno i realistično prikazano vaginalno područje, ali i tanke ruke na grudima, noge koje završavaju u čvoru ispod koljena i nema oznake lica. Jedan detalj na glavi figurine je posebno zanimljiv jer je veoma sličan nekim ruskim primjercima. Statueta iz Willendorfa kao i druge iz ruske grupe, imaju glave ukrašene neodređenim koncertičnim uzorcima koji se često interpretiraju kao šeširi, iako drugi tvrde da to predstavlja neku vrstu frizure. Iz ovog vremena postoje i dokazi o pletenim predmetima, pa bi to mogla biti i košarica. No, svi se slažu da je to urađeno namjerno, kako bi se sakrilo lice. Pitanje je zašto? Postavljene su brojne teorije, kao npr. da figurina predstavlja uopćeni prikaz žena ili prikaz Velike majke – Zemlje, čije lice nije smjelo biti vidljivo, no niti jedna od teorija nije dala konačan odgovor.

Venera iz Willendorfa
image-1408
Venera iz Willendorfa

Druga veoma dobro poznata figurina također potječe iz Austrije i poznata je kao Fanny, Plesna Venera, nazvana po Fanny Elssler, austrijskoj balerini iz 19. stoljeća. Iako pronađena fragmentirana primjećuje se da je gornji dio tijela pomaknut u stranu, u plesnu poziciju, a ima trodimenzionalna ravna leđa, za što se vjerovalo da ima neko kultno ili religijsko značenje.

Ovoj skupini pripada i nedavno otkrivena figurina od mamutove kosti pronađena u orinjasijenskom sloju pećine Hohle Fels na jugozapadu Njemačke. Ova figurina izrađena je prije barem 35,000 godina. Veneri iz Hohle Fels nije izrađena glava. Umjesto toga, ima pažljivo izrezbareni prsten smješten iznad širokih ramena koji sugerira da je figurina služila kao privjesak. Oblik sačuvanog dijela je asimetričan, s desnim ramenom uzdignutim iznad lijeve strane figurine. Ispod ramena nalaze se velike grudi. Figurina ima dvije kratke ruke s dvjema pažljivo izrezbarenim šakama koje počivaju  na gornjem dijelu trbuha ispod grudi. Svaka šaka ima precizno izrezbarena prste, 5 na lijevoj ruci i 4 na desnoj. Višestruke, duboko urezane, horizontalne linije prekrivaju gotovo čitavo tijelo. Noge Venere su kratke, zašiljene i asimetrične, s lijevom nogom očito kraćom od desne. Bokovi i genitalije su detaljnije predstavljeni. Otkriće skulpture iz Hohle Fels radikalno mijenja naše poglede na podrijetlo paleolitičke umjetnosti te ona trenutno predstavlja najraniji primjer figurativne umjetnosti u cijelom svijetu.

Figurine iz Dolni Vestonica I su pronađene među kućnim otpadom. U jednoj nastambi pronađena je peć za sušenje gline i uokolo nje u pepelu 2300 komada figurica koje su sušene u peći. Svakako najljepši primjerak je statua žene dugačke 11.5 cm, koja za razliku od životinja, nije realistična, nego ima prenaglašene grudi i bokove. Poznata je kao crna Venera. Na glavi su jedino s dva ureza prikazane oči. Na vrhu su četiri rupe koje su, pretpostavlja se, služile kao držaći za cvijeće, lišće ili perje koje je predstavljalo kosu. Ispod trbuha, linija koje okružuje figuru najvjerojatnije predstavljaju pojas. Zanimljvo, na ovoj figurini nema nagovještaja vulve, samo duboko udubljenje koje razdvaja noge. Uz figurine pronađeno je i stotine amorfnih predmeta (neki čak nose otiske prstiju), te dijelovi vjerojatno neuspjelih figurina. Budući da je lokalitet naseljen između 29,000 i 25,000 godina pr. Kr. (kultura gravetijen), ona je automatski postala i jedan od prvih primjera keramike.

Također pronađena na nalazištu Dolni Vestonice je i izrezbarena ženska glava koja je interpretirana kao promišljeno nesimetrično lice. Izdvaja se kao primjer pažljivo izrađenih crta lica za razliku od većine primjera žena s nedostatkom lica. Tanka glava od slonovače je “istrošena s vremenom” i sastoji se od nježnog lica s realističnim očima, ustima i podignutom kosom. Iako većina istraživača smatra da ova figurina od slonovače prikazuje ženu, Margarita Mussi je stavilo to pod sumnju govoreći da je pronašla “izbočinu između usta i nosa koja bi mogla predstavljati brkove”. Također na širem prostoru pronađene su i druge muške figure: na lokalitetu Brno II, blizu Dolni Vestionica, su pronađeni dijelovi statuete s jasno urezanim penisom i muškom glavom od slonovače s veoma jakom brazdom na području obrva. To su vjerojatno najjasniji prikazi muškaraca iz ovog perioda.

Venera iz Hohle Felsa
image-1409
Venera iz Hohle Felsa

2.4. Ruska grupa

Ova grupa obuhvaća one artefakte pronađene na jugozapadu Rusije i u Ukrajini blizu Crnog Mora. Kostienki je područje u Rusiji sjeverno od Crnog Mora, u blizini sela Kostienki i Borshevo, koje se sastoji od desetine arheoloških lokaliteta iz vremena paleolitika. Među brojnim nalazima pronađene su i desetine figurina, pokazujući zapanjujuću međusobnu sličnost, ali i sličnost s nalazima iz cijele Europe.

Jedna važna odlika figurina iz ovog područja je činjenica da su one manje nage u odnosu na mnoge druge pronađene u Europi. Prikazi odjeće na mnogim od ovih komada navodile su na zaključak da su paleolitički ljudi već bili ovladali revolucionarnom vještinom za koju se tradicionalno smatra da je proizašla mnogo kasnije u ljudskoj povijesti: sposobnost da tkaju biljna vlakna u odjeću, konopce, mreže i košare.

Jedan primjer navedenog je i Venera iz Kostienki, 10.2 cm visoka figurina izrađena od krečnjaka, datirana između 23,000 i 21,000 godina pr. Kr. Ova relativno kompletna statueta ima naglašeno velike grudi i trbuh, glavu bez lica koja je zakrivljena prema grudima, dok su ramena pritisnuta na tijelo s rukama na trbuhu. Glava je prekrivena nizom malenih ureza koji prikazuju ili šešir ili neku vrstu frizure.

Venera iz Kostienki
image-1410
Venera iz Kostienki

Avdeevo je paleolitički lokalitet lociran na rijekama Sejm i Rogozna blizu grada Kurska u Rusiji i veoma blizu Kostienki lokalitetima. Ovo naselje, koje je naseljeno između 23,000 i 20,000 godina pr. Kr., otkriveno je 1941. godine i bilo je istraživano u više navrata. Lokalitet je posebno važan zbog povezanosti s paleolitičkim lokalitetima u Istočnoj i Srednjoj Europi, sličnosti u svim njihovim komponentama – vrsti naselja, kremenom i koštanom alatu, umjetničkim djelima. Venere iz Avdeeva su veoma raznolike i prikazuju žene zrelije dobi.

Prepoznatljiva figurina iz ovog područja je i Venera Gagarino (Figura debele žene). Pronađena je tijekom iskopavanja između 1925. i 1929. godine, a uz ovu, pronađene su i druge ženske figure, sve izrađene od lokalnog kamena. Ova 5.8 cm visoka figurina je često povezivana s Venerom iz Willendorfa zbog svojih tjelesnih proporcija i ukrasa glave.

4. Siberijska grupa

Ključni lokaliteti ovog područja su Mal’ta i Bouret. Ova područja, smještena u dolini rijeke Angara blizu jezera Baikal u Siberiji, su naseljevale male grupe lovaca koje su vjerojatno migrirale u ovu regiju iz južnih područja.

Venera Mal’ta datirana je 21,000 godina pr. Kr. Izrezbarena je od mamutove kosti, čestom materijalu u ovom području. Glavu joj prekriva kapuljača, a čini se da figurina nosi haljinu. Tanke grudi su joj izrezbarene u reljefu. Bokovi su naglašeni sa stražnje strane, dok su noge tanke i gube se ispod koljena.

Venera Mal' class=
image-1411
Venera Mal’ta

 

[RFG_gallery id=’2′]

 

LITERATURA

Arachige, Darshi,  “Prehistoric Venuses and Puberty Rites”, u: Current Anthropology, 2010.

Conard, J. Nicholas, “A female figurine from the basal Aurignacian of Hohle Fels Cave in southwestern Germany”, u: Nature, vol. 459., 2009.

Dixson, F. Alan – Dixson, J. Barnaby, “Venus Figurines of the European Paleolithic: Symbols of Fertility or Attractiveness?”,  u: Journal of Archaeology, Hindawi Publishing Corporation, 2011.

Farbstein Rebecca, Radić, Dinko, Brajković, Dejana, Miracle, Preston, “First Epigravettian Ceramic Figurines from Europe (Vela Spila, Croatia)”, PloS ONE 7(7), e41437, 2012.

Jennett, Karen Diane, Female Figurines of the Upper Paleolithic, Phd Thesis,Texas State University- San Marcos, 2008.

Lesure, Richard, Interpreting Ancient Figurines: Context, Comparison, and Prehistoric Art, Cambridge University Press, Los Angeles, 2011.

McCoid Hodge, Catherine – McDermott, LeRoy, “Toward decolonizing gender: Female vision in Upper Paleolithic”, u: American Anthropologist, 98(2), 1996.

McDermot, LeRoy, “Self-Representation in Upper Paleolithic Female Figurines”, u: Current Anthropology, 37(2), 1996.

Molnar, Petra, “The Venus: Mother or Woman?”, u: Journal of the University of Mantoba Anthropology Student’s Association, 29, 2011.

Niedhorn, Ulrich, The tady from Brassempouy: A fake a Hoax, Haag and Herchen, Frankfurt, 1990.

Shawntelle, Nesbitt, “Venus Figurines of the Upper Paleolithic”, u: Totem: The University of Western Ontario Journal of Anthropology, 9, 2001.

Soffer, Olga – Adovasio, James– Hyland, David, “Textiles, Basketry, Gender, and Status in the Upper Paleolithic”, u: Current Anthropology, 41(4), 2000.

White, Randall, “The Woman of Brassempouy: A Century of Research and Interpretation”, u: Journal of Archaeological Meethod and Theory, 13(4), 2006.

http://donsmaps.com/venus.html, Venus figures from Stone Age

http://donsmaps.com/willendorf.html, The Venus of Willendorf

http://donsmaps.com/avdeevo.html, Avdeevo – a Paleolithic site with strong links to Kostenki

Check Also

bbc

Arheologija na ekranu: “The Dig” (Netflix, 2021)

Ako poznajete nekoga tko obožava Indianu Jonesa i htio bi upisati arheologiju, preporučite mu da pogleda The Dig.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Powered by themekiller.com