Marzabotto (etruščanska Misa)

U blizini Felsine i srednjem toku rijeke Reno se u etruščansko doba razvio grad pod imenom Misa, koji se danas zove Marzabotto. Razvitak ovog grada možemo pratiti od sredine 6. st. pr. Kr. gdje je na samom početku bilo osnovano selo sa jednostavnim kolibama te zanatskim radnjama. Početkom 5. st. pr. Kr. „izniknut“ će današnji Marzabotto, grad pravilnog pravokutnog plana s popločanim ulicama, razvijenim vodovodnim instalacijam, akropolom na brežuljku iznad grada te dvijema nekropolama: na sjeveru i istoku. Kao putna postaja, vjerojatno je služio i kao središte od rudnog interesa. Sam grad se nalazi na vrlo važnom prometnom pravcu koji je povezivao Tyrensku i Padsku Etruriju.

Ruševine u Marzabottu pravo su nam svjedočanstvo ekspanzivne sposobnosti Etruščana. U svojoj prvoj fazi života (550 – 500 pr. Kr.) Marzabotto se sastojao od koliba kružnog tlorisa neravnomjerno raspoređenih po cijelom platou. Oko 500 g. pr. Kr. Felsina odigrava glavnu ulogu u razvitku Marzabotta. Grad tada dobiva pravilnu konstrukciju (kao insule u Rimu) koja se sastojala od četiri ortogonalne glavne ceste širine 15 metara savršeno orijentirane prema četiri stožerne točke. Jedna uzdužna os (plateiai) presijecala je grad od sjevera do juga (ulica cardo u Rimu), a ostale tri (sve jednake) su presijecale grad u smjeru istok – zapad (ulica decumanus u Rimu).  Sporedne ulice bile su do pet metara širine.

Ovakav sustav i pravilan raspored, podijelio je grad na osam regija (velikih okruga; regiones) od kojih je Regio IV (insula I) jedina u potpunosti istražena. Rijeka Reno je kroz povijest promijenila svoj tok, tako da je jedan dio grada pod vodom i onemogućeno je daljnje istraživanje.  Kuće unutar grada građene su po strogim kriterijima ortogonalnosti. Bile su najbrojnije u manjim ulicama (kao i zanatske radnje) te zbijene. Bile su građene od blokova gline sušenih na Suncu.

Osim kuća, insule su se sastojale i od industrijskih središta. Proizvodnja keramike, cigle i metala imala je važnu ulogu u gospodarstvu ovoga grada, a to znamo po pronalasku velikih peći i ljevaonica. Proizvodnja je bila javna – i peći i ljevaonice nalazile su se najčešće pokraj glavne ceste u gradu.

Urbanom izgledu grada, osim pravilne planske gradnje privatnog i javnog prostora, uključuje i postojanje vodovoda. Vodovodni sustav temelj je normalnog života svakoga grada. Vodovodni sustav grada Marzabotta sastojao se je od dijela koji je prikupljao kišnicu, te dijela koji je prikupljao izvorsku vodu.

Najvažniji dijelovi grada Marzabotta su njegova akropola i dvije nekropole. Akropola grada Marzabotta smještena je na malenom brežuljku Misanello koji se nalazi tik uz zapadni dio grada. Sagrađena je u vremenu kad su Felsinjani preuzeli glavnu „riječ“ u vođenju grada. Sama akropola sastoji se od dvije terase, a te terase imaju visinsku razliku od 15 metara. U ovom podnožju smješteni su svi važniji sveti objekti. Na jugoistočnoj padini jasno imamo vidljive ostatke četiri sveta objekta označenih slovima A, B, C i D. Osim akropole, još jedna važna bogomolja u gradu, točnije na perifernom gradskom području, je maleno svetište Fontile. Njegov položaj vjerojatno je povezan s izvorom vode koji kanalizira cjelokupno svetište.

Nekropole se nalaze odmah na ulazu. Taj položaj nekropola možemo objasniti dvjema tezama: stari običaj gdje je većina grobova bila izvan grada, ili veza grobova i pristupne ceste. Grobovi su većinom homogeni i građeni su od sedrenih ploča. Grčke posude svjedoče nam o trgovinskim vezama. U području ispod akropole i u središnjem gradskom području pronađeno je nekoliko grobova, točnije njih 25, koji se vežu za galsko stanovništvo. Materijali pronađeni u tim grobovima daju nam podatke o galskoj prisutnosti u Marzabottu. Grobovi su bili izdvojeni; ispod akropole ženski grobovi i adolescenti, a u središnjem dijelu grada muški ukopi. Ženski grobovi dali su nam skromne nalaze nakita izgrađenih od željeza, bronce, a rijetko od srebra. U muškim grobovima imamo ostatke ratničke opreme.