O rimskim pjesnicima: Publius Ovidius Naso

Publije Ovidije Nazon (20. ožujka 43. pr. Kr. – 17. po. Kr.) rođen u gradiću Sulmoni, najpoznatiji je po velikom spjevu u 15 knjiga pod naslovom Metamorfoze. Podrijetlom iz ugledne provincijske obitelji viteškoga staleža, obrazovao se u Rimu, gdje je radio u javnoj službi, ali se ubrzo sasvim posvetio pjesništvu. Prema Seneki, Ovidije je bio sklon emocionalnoj neargumentiranoj strani govorništva. Car August prognao ga je 8. g. na crnomorsku obalu, službeno zbog nemorala njegova mladenačkog djela Ars amatoria, ali se šuškalo da je zapravo u pitanju bila njegova upletenost u neki od dvorskih skandala povezan s carevom unukom Julijom i njezinim razvratnim životom.

Ovidije je stvarao lako i brzo, njegova ostavština nadmašuje 30 000 stihova.

Jedan od njegovih najpoznatijih stihova glasi:

PERFER ET OBDURA, DOLOR HIC TIBI PRODERIT OLIM.

“Budi strpljiv i snažan: Jednog dana će ti ova muka biti od koristi.”

Bio je popularan i u srednjem vijeku te je utjecao na brojne pjesnike i umjetnost tog doba.

Uz Vergilija i Horacija smatra se jednim od tri najvažnija pjesnika latinske literature. Bio je  prvi veliki pjesnik Augustova perioda i uživao veliku popularnost, ali to ipak nije spriječilo Augusta da ga protjera iz Rima. Za svoj progon sam Orvilije navodi da je to carmen et error “pjesma i greška”.

Ovidijeva se djela mogu podijeliti na tri djela koji se i kronološki nastavljaju jedan na drugi: ljubavne elegije, etiološko pjesništvo i elegije iz progonstva, tugaljive i polemičke. Kao osamnaestogodišnjak počinje pisati Amores – Ljubavne pjesme. Heroide (Heroides) je zbirka od 21 poeme u elegijskom distihu. Obe knjige su zavodnički priručnici za muškarce, dok je Ljubavno umijeće (Ars amatoria) namjenjeno ženama. Nakon ljubavnog ciklusa posvetio se Metamorfozi što i danas ostaje jedno od najvažnijih djela klasične mitologije.

U prognaničkom razdoblju, između 9. i 12. godine stvara pet knjiga Tristia (“Tužaljke”) i četiri knjige Epistulae ex Ponto (“Poslanice iz Ponta”). “Tužaljke” su zbirka elegijske poezije koje je napisao tijekom izgonstva i u kojima brani sebe i svoju poeziju te moli cara za oprost. “Poslanice iz Ponta” su namijenjene različitim prijateljima u kojima pokušava osigurati povratak iz izgnanstva. Međutim, unatoč njegovoj popularnosti ni August ni njegov nasljednik Tiberije nisu ga do kraja njegovog života pomilovali.

Vezani članci: Gaj Valerije Katul