Novi Svijet i kulturne naočale

Za svakog arheologa vrlo je bitno proučavanje kultura koje vrlo često, zbog škole, ali i društva u kojem se nalazi ne dovodi u vezu sa kulturom kojoj i sam pripada, već ih smatra nečim sasvim drukčijim od svega što je do sada istražio. Zašto je to bitno? Upravo zato što svi mi, htjeli to ili ne arheološkom materijalu prilazimo sa već utvrđenim okvirima mišljanja kao što su stereotipi, predrasude i pretpostavke.

Kako bi utvrđene obrasce što više osvijestio, te samim tim poboljšao svoj pristup arheološkom materijalu, bitno je da istraživač što više čita i razmišlja o drugačijim načinima pristupa životu nego onima koje je utemeljilo moderno zapadno kapitalističko društvo kojeg smo i mi danas dio.

Iz tog razloga kratko vas vodimo u jedan ‘drugi’ svijet, u svijet Asteka čije je društvo cvjetalo u 15. I 16. St. dok je u Europi trajala renesansa. Društvu koje je na dokumentarnim, ali i igranim filmovima uvijek prikazano senzacionalno i brutalno i to upravo iz razloga što tom društvu ne dozvoljavamo da ga spoznamo kroz njegov kulturni kontekst već ga doživljavamo samo kroz prizmu svojih kulturnih naočala koje ne želimo skinuti, a trebali bi!

S toga, evo par informacija o glavnom gradu Asteka i o tome kako su ga doživjeli zapadni Europljani.

Glavni grad Asteka bio je Tenonchtitlan (što je danas Meksiko City) koji je bio zapravo otočić u jezeru koje se do danas kompletno isušilo. Tenonchtitlan je brojao tada oko 200 000 ljudi koliko ih u 16. St. nije bilo ni u Londonu! Asteci su otok povezali i kopnenim putevima, te akveduktima koji su do otoka dopremali svježu vodu. Uz to, roba se na otok redovno dopremala brodovima te ih je toliko bilo da su Španjolci izvještavali o tisućama kanua koji plove jezerom čineći ovaj grad Venecijom Novog Svijeta! Roba i ljudi koji su sa njom dolazili išli su na Astečke tržnice ne samo radi prodaje već i radi sastančenja, druženja i prenosa informacija budući da je Astečki zakon nalagao da svak u određenom vremenkom periodu mora doći na tržnice Tenonchititlana. Time je zagarantiran ne samo protok robe, već i najbrži prijenos informacija među ljudima.  Kada su Španjolci vidjeli kako u Tenonchtitlanu postoji ogromna tržnica sa tolikim nabujalim životom usporedili su je sa tržnicama Rima i Istanbula (Konstantinopla).

Dakle iz nekoliko navedenih primjera vidimo kako Španjolci ono novo što vide (u ovom slučaju Tenonchtitlan) uspoređuju sa onim što im je od prije poznato (Venecija, Rim, Istanbul) ali pri tome nerazumjevajući novi kontekst i okolnosti.

U sličnoj poziciji nalazi se i arheolog kada pokušava istražiti stare kulture i to kroz arheološki materijal u kojem vidi samo ono što mu je već poznato iz njegovog vlastitog života i kulture, promašujući i nerazumijevajući sve one stvari o kojima ne zna ništa. Zbog toga je za njega bitno da što više čita o drugim kulturama koje će mu otkriti da uvriježeni načini mišljenja unutar njegove kulture vrlo često stoje na klimavim nogama što u svakom trenutku mogu pasti. Ipak, to ga ne bi smjelo gurnuti u očaj već naprotiv, motivirati ga da izađe iz matrice uvriježenog mišljenja te na drugičiji način promišlja kako o kulturama kojima se bavi tako i o sebi samome.