Nešto više od gomile kostiju – Zooarheologija

Koliko smo puta svi mi koji smo imali kontakta sa arheologijom i “sustavnim” arheološkim istraživanjima bili svjedoci nemarnog odnosa prema ecofactima, u koje spadaju i osteološki ostaci, u kontekstima arheoloških lokaliteta. Stoga, ovom prilikom želim skrenuti pažnju na disciplinu arheologije koja se bavi proučavanjem ostataka životinjskog porijekla koji se ne tako rijetko pojavljuju na arheološkim lokalitetima. Oficijelno postoje dva naziva za ovu disciplinu: zooarheologija i arheozoologija. Oba ova termina zapravo imaju isto značenje, samo je razlika u tome što se u anglosaksonskim zemljama upotrebljava izraz zooarheologija dok se u evropskim zemljama koristi naziv arheozoologija.

Na početku mislim da treba pojasniti razliku između zooarheologije i paleoontologije, obzirom da se i jedna i druga disciplina bave proučavanjem životinjskih ostataka. Treba naglasiti da se zooarheologija prvenstveno bavi proučavanjem ostataka faune koji nam olakšavaju da shvatimo prožimanja života čovjeka i životinja u svim fazama obostranog razvoja. Za razliku od zooarheologije paleoontologija se bavi proučavanjem izumrlih životinjskih vrsta na osnovu fosilnih ostataka.

Zooarheologija kao disciplina arheologije počinje se intenzivnije prakticirati u sklopu arheoloških istraživanja tek početkom šesdesetih godina prošlog stoljeća. Važno je napomenuti da zooarheologija zajedno sa eksperimentalnom arheologijom, etnoarheologijom i sl. disciplinama bila dio škole Nove Arheologije.

Jedno od krucijalnih pitanja koje možemo postaviti kako generalno za ostatke materijalne kulture tako i u ovom slučaju za ostake životinjskog porijekla je sljedeće: na koji način ove podatke možemo iskoristiti pri objašnjavanju promjene unutar jedne društvene zajednice u prošlosti? Ovdje ću izdvojiti samo neke od mnogobrojnih mogućnosti koje nam pruža ova grana arheologije a koje mogu biti korisne pri interpretaciji arheoloških konteksta: kvantifikacija određene životinjske vrste zastupljene na određenom arheološkom lokalitetu, definisanje potencijalnih životinjskih vrsta koje se mogu dovesti u vezu sa nomadskim ili sjedilačkim načinom života zajednicama iz prošlosti, određivanje dobi i spola životinja, eksploatacija životinja kao primarne materije ili njihovo korištenje u nutritivne svrhe, proučavanje koštane industrije, rekonstrukcija paleoambijentalnih i paleoklimatoloških uvijeta odrđenog perioda u prošlosti itd.

Znajući da zooarheologija kao disciplina arheologije još uvijek daleko izvan vidika arheološke stvarnosti kako u Bosni i Hercegovini tako i u većini drugih zemljama Zapadnog Balkana, nadam se da će ovaj kratak osvrt na temu zooarheologije i link internet starnice na kojoj možete pronaći bazu fotografija i podataka korisnih za izučavanje osteoloških ostataka biti od velike važnosti za sve vas koji se susrećete ili ćete se u budućnosti susretati sa ovim tipom arheološkog materijala.

Bazu fotografija i podataka korisnih za izučavanje osteoloških ostataka pogledajte  ovdje: http://photos.archeozoo.org/