In memoriam Vukosavi Atanacković Salčić

Ne možemo da odamo počast Vukosavi ovdje i sada, a da prije toga ne napravimo jednu malu društvenu samorefleksiju.

Naime, iako je Vukosava nekoliko desetljeća radila u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Mostaru te istraživala brojne lokalitete u gl. na području Hercegovine, ova arheologinja, po rođenju beograđanka, napustila nas je 30. 09. 2014., a da se u Mostaru, gdje je i provela zadnja desetljeća svog života, kao i šire u državi nije ni znalo. Vijest o njenoj smrti ni jedan mostarski portal ili list nije objavio, kao niti jedan znanstveni časopis.

Iako smatram da za takvo što nema pravdanja, kao što nema pravdanja za naše ranije nesaznavanje i neobjavljivanje ove vijesti, smatram da ovaj kratki članak ipak može biti pokušaj da se donekle iskupimo mi, mladi arheolozi, koji smo na sebe preuzeli odgovornost da to napravimo u ime cijelog društva.

Pored toga, ovaj članak treba da služi i kao opomena za nas, mlađe generacije arheologa, koji ne smijemo zaboraviti da i ovo malo arheologije što baštinimo danas u BiH ne bi imali da prethodno nije bilo neumornih arheologa koji su na tome radili. Stoga, ako mi kao arheolozi nećemo poštivati i pamtiti ljude koji su djelovali na tom polju prije nas, to sigurno neće napraviti niko drugi.

Stoga, za sve one koji ne poznaju Vukosavin rad, ovde prilažemo i njezin kratki rezime, kako ova uvažena znanstvenica ne bi ostala zaboravljena.

Vukosava Atanacković Salčić rođena je u Beogradu 15.10.1931. te je ondje i diplomirala arheologiju na Filozofskom fakultetu 1956. godine. Svoju profesionalnu karijeru je započela kao kustos u Muzeju Istočne Bosne u Tuzli 1955-1956, da bi odmah zatim postala konzervator u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Mostaru. Kroz svoj radni vijek njezin interes je obuhvatao periode od praistorije do srednjega vijeka. Radila je na zaštiti i istraživanju brojnih arheoloških lokaliteta. Neki od njih su: Mostar (Drežnica, Donji Jasenjani, Gnojnice, Raška Gora, Vojno, Vukodol,), Trebinje (Ljubomir, Ukšići), Ljubuški (Hradomilje, Gračine, Torine), Stolac (Borojevići, Čairi, ”Diluntum”), Livno (Podvornice)  i Čapljina (Ukšići, Hutovo blato). Čak je i u svojim poznim godinama radila na polju kulturne baštine te je u sklopu projekata građevinske firme G. D. Bišina pomogla zaštiti neke kulturne spomenike ne samo Hercegovine nego i šire. Umrla je u Mostaru 30. 09. 2014 u 84. godini svog života.