Božićne čestitke – iz undergrounda u mainstream

Greeting Card Association SAD-a procjenjuje da se svake godine pošalje oko 1,6 milijardi blagdanskih čestitki, ali ova milijunska industrija imala je skromne početke. U Londonu je prije oko 150 godina tiskano samo tisuću čestitki. Ručno rađene i pisane božićne čestitke bile su popularne već u viktorijanskoj Engleskoj sve dok sir Henry Cole nije dobio ideju kako da ubrza cijeli postupak.

Iskoristivši novu tiskarsku tehnologiju, Cole je od John Callcott Horsley-a naručio svečani dizajn za realizaciju svoje ideje. Sir Henry 1834. godine tiskao je tisuću primjeraka svoje vlastite božićne čestitke. Dio je iskoristio za vlastite potrebe, a ostatak je prodao po cijeni od jednog šilinga. Čestitka je izazvala i malu buku, budući da se na njoj vidi kako dijete pije vino iz čaše. Ovaj podatak govorio bi o tadašnjem tabuiziranju i ovako ”bezazlenih” tema.

Nastanak čestitke datira u vrijeme kada tiskanje u boji još nije bilo razvijeno, pa je ručno bojana. U centralnom dijelu prikazano obiteljsko druženje uz božićnu trpezu, a sa strane se nalaze prizori milostinje (davanje hrane i odjeće siromašnima). Komercijalno tiskanje i prodavanje čestitki počelo je 1860-ih godina kada je nova tehnika tiskanja u boji snizila troškove. Od tada se slanje štampanih čestitki proširilo Engleskom, a zatim i  ostatkom svijeta.

Prateći razvoj proizvodnje božićne čestitke možemo vidjeti da se i ona jednom davno iz undergrounda izdigla u mainstream. Sa većinom inovacija događa se slična stvar. Zanimljiva je, međutim, činjenica, da se danas sve više vraćamo, na početku spomenutim, ručno izrađenim stvarima. Granica između undergrounda i mainstreama danas se polako gubi (ili bolje rečeno, danas je sami kreiramo).