Archaeon Arheološki portal Bosne i Hercegovine
Više nije nikakva tajna da je arheologija disciplina koja uza sebe ima i političku komponentu. Prativši razdvoj arheologije od 19. st. pa na ovamo, da se primjetiti kako je arheologija podržavala, a i dalje podržava političke sisteme kojih je dio, krenuvši od nacizma, fašizma, kolonijalizma pa sve do komunizma i neoliberalizma. Zašto je arheologija podržavala, a i dalje podržava političke sisteme iz kojih dolazi? Upravo iz tog razloga što arheologija ne može biti izbačena iz onog konteksta u kojem se koristi. Dakle, ako neki arheolog želi da istraži prošlost, on svoje političke i druge ideje svjesno ili nesvjesno projektuje u svoju interpretaciju prošlosti i time te ideje nameće široj publici. Potpuno oslobađanje od idejnih predrasuda zapravo nije ni moguće ali bez obzira na to, mi ne bi zbog toga trebali odustati od ove interesantne discipline, već bi trebali još više raditi na njoj, kako bi što bolje spoznali njezine prednosti i mane. Ono što se u suvremenoj arheologiji traži od jednog arheologa jest da on/ona konstantno radi (samo)kritičke osvrte na svoje i tuđe tekstove kako bi se što bolje prepoznale bar neke političke i druge moderne ideje, svjesno ili nesvjesno projektovane u arheološku interpretaciju.
Ovde se nameće još jedno pitanje, zašto i čemu onda arheologija ako je ona tako usko vezana za politiku? Jedan od mnoštva odgovora je da arheologija vrlo često pravda političku situaciju društva koji se bavi prošlošću. Zbog toga, arheologija će se najčešće baviti određenim aspektima društva koji su bitni za trenutno društvo, dok će zanemariti mnoge druge aspekte starih društava koji, iako bi mogli biti interesantni, nisu razmatrani u promoviranju određene državne propagande.
Ipak, kada osvjestimo povezanost arheologije, te politike i društva, arheologija dobiva potpuno novu funkciju, a to je da ona više ne mora ići niz dlaku sa državnom prezentacijom prošlosti, nego može ići u smijeru da to isto moderno društvo propituje i kritizira, otvarajući put pluralističkoj i kompliciranoj prošlosti koju nije moguće predstaviti samo kroz pojednostavljeno izlaganje arheološkog materijala u državnim muzejima, ili kroz na primjer kipove nacionalnih i bajkovitih heroja koji se nalaze na gradskim trgovima.
Upravo iz tih razloga suvremena se arheologija sve više i više bavi nižim slojevima, porobljenima, ženama i marginaliziranim skupinama društva i time daje glas svima onima koji iz određenih okolnosti nisu pisali ili im je pisanje bilo zabranjivano. Zbog toga arheologija danas postaje sredstvo na koje se aktivističke ili marginalizirane skupine mogu pozvati, kako bi pokazale da svijet nije uvijek bio takav kakav je danas te da kao takav ne mora ni ostati. Time arheologija postaje disciplina koja ne pokušava da održi status quo društva, kao što je to činila kroz svoju prošlost, a i dalje čini u mnogim zemljama, već upravo da ga mijenja i preoblikuje kako bi društvo odgovaralo potrebama sve većeg broja raznolikih društvenih grupa unutar njega.
Sada postaje jasno da arheologija nije disciplina kojom se bavi nekolicina ljudi već je ona aktivni dio društva koji direktno utječe na javno mišljenje o prošlosti te daje prava mnogima od kojih mnogi nisu ni znali da takva prava imaju.
Marko Barišić
Latest posts by Marko Barišić (see all)
- Mostarska kula kao potencijalna prijetnja - June 3, 2015
- Interview with Gustav Wollentz - April 28, 2015
- Kome natpis, čemu legenda - March 11, 2015
Može li se autor članka odlučiti (da se odluči) želi li pisati (da piše) hrvatskim ili srpskim pravopisom?
Kao što se htjelo pokazati kroz članak, nema arheološkog teksta bez ideološke komponente koja ide sa njim. Ovaj članak nije izuzetak. Budući da je tema članka izričito arheologija i aktivizam, autor nije imao vremena da ulazi i u funkciju jezika pri kreiranju društva. No, treba se znati da je jezik također jedan od sredstava kroz koji se može podržavati ili mijenjati dosadašnje društvo. U ovom tekstu, i jezik je smišljeno upotrebljen da ne prati moderne konvencionalne norme čime on ne samo da prezentira temu promjene nego je i sam izaziva.
Nemam ništa protiv srpskoga jezika, ali kad ga vec forsirate, držite se samo toga, a ne ‘kako vjetar puhne’.
Admine, kazes kako autor nije ima vremena ulaziti u funkciju jezika? Pa sto je onda uopce ista i pisao? Osim toga, clanak nema ni glave ni repa i djeluje kao hrpa nabacanih i nepovezanih misli.
Ucinilo mi se da si u svome komentaru htio reci da ovakva vrsta aktivizma opravdana u svrhu arheologije.
P.S. Marko sljedeci put napisi clanak na temu “Arheologija i Jugonostalgija”…
Iskreni pozdravi lijepoj inicijativi!