Srednjovjekovno oružje – koplje

Srednji vijek danas često doživljavamo kao razdoblje puno nasilja obilježeno povijesnim bitkama u Europi i na području Svete Zemlje, gdje su za vrijeme Križarskih ratova boravili brojni križari. U ovom periodu korišteno je razno oružje, a koplje su koristili najčešće vojnici iz reda pučana.

Početak korištenja koplja datira još u antičko doba kada se koristilo za potrebe rata i za lov, a sastojalo se od osovine, koja je obično bila od drveta, sa zaoštrenom glavom. Koplje se koristilo za direktno ubijanje protivnika, a oružje koje je najsličnije današnjem pojmu koplja bila je sulica koja se bacala na protivnika.

Vještina korištenja srednjovjekovnog oružja i razumijevanje strategije srednjovjekovnog ratovanja igrali su ključnu ulogu u srednjovjekovnom životu. Vojnici koji su u borbama koristili koplje obučavani su napadu, potiskivanju, košenju i ponižavanju svojih protivnika. Metoda koja se učila za vrijeme vježbi s kopljem temeljila se na snazi i preciznosti udarca. Vojnici su za korištenje koplja mogli biti sposobni nakon nekoliko tjedana treninga.

Angon je bilo srednjovjekovno koplje koje se, poput antičke sulice, bacalo na protivnika. Bilo je dugo šest stopa (1 stopa = 30,48cm), a imalo je dugi ili kratki tanki željezni vrat na kojem se nalazila zaoštrena glava. Koplje kao oružje bilo je jeftino za proizvodnji i jednostavno za korištenje.

Željezni završeci koplja, VII-IX stoljeće

Koplja su izrađivali kovači, a za izradu je bilo potrebno željezo i čelik. Zanimanje kovača najčešće je vezano uz sliku seoske kovačnice i izradu oružja u njoj, ali kovači su, osim toga, bili sastavni dio vojske kako bi za vrijeme pohoda osigurali novo oružje, te popravak i održavanje starog.