Možda se danas zečevi smatraju umiljatim i razigranim životinjama koji uživaju u pažnji i skakutanju, međutim u velikom broju srednjovjekovnih oslikanih rukopisa prikazivani su u bizarnim crtežima kao strašne životinje ubojice.
Postoji nekoliko teorija zašto je to tako, poput one da su ovakvim crtežima monasi pokušavali razbiti dosadu prepisivanja dugih rečenica iz jednog rukopisa u drugi, do one da se radi o prikazu lova zečeva s obrnutim ulogama lovca i ulova kako bi se dobili crteži poput ovih:
Ipak, da bi razumjeli pravo značenje ovih crteža moramo pogledati u srednjovjekovni Bestijarij, zbirku fantastičnih priča o životinjama. U Bestijariju se može otkriti simbolizam životinja, odnosno pročitati što je pojedina životinja predstavljala u srednjovjekovnoj kršćanskoj religiji.
I zečevi (lat. lepus) su u ovoj zbirci obrađeni te imaju svoju kršansku simboliku. Zec predstavlja čovjeka koji se boji Boga ali stavlja svoje povjerenje u njega a ne u ljude. Možda ovo pojašnjenje malo više objašnjava morbidne crteže srednjovjekovnih zečeva.
Latest posts by Vedrana Tutiš (see all)
- Povijest kave - July 9, 2020
- Poslušajte kako je zvučao Nesyamun – mumija stara 3000 godina - June 9, 2020
- O rimskim pjesnicima: Publius Ovidius Naso - June 3, 2020