Smiješi li se dvorcu Kerestinec svjetlija budućnosti?

Piše: Tomi Tomaško

 

Godinama se među mještanima Kerestinca pitalo što će biti sa dvorcem Erdődy koji je ostao napušten nakon odlaska Hrvatske vojske, koja ga je koristila u sklopu vojarne prekoputa.  Tada su se još mještani pitali kome točno pripada dvorac.

Tek je nekoliko godina nakon odlaska vojske, točnije 2010. godine, dvorac prešao u vlasništvo grada Svete Nedelje, u sklopu kojeg se nalazi i Kerestinec. Od tog trenutka postalo je jasno da grad sada može učiniti nešto sa tim objektom 1. kategorije, jer je napokon rješeno pitanje vlasništva i nadležnosti. No do toga nije došlo tako brzo.  Prošlo je već 5 godina otkako sam se na društvenim mrežama počeo raspitivati o planovima grada za taj zamak, ali odgovor koji sam dobio nije bio nimalo ohrabrujuć;  grad nije planirao ništa uložiti u najvrijedniji spomenik kulture koji ima.

To me potaklo da pokrenem web i facebook stranicu Pomozimo dvorcu Kerestinec kako bi skrenuo pažnju mještana, ali i gradskih službi na zamak Erdődyjevih.  Jedino što je gradu bilo u cilju jest stavljanje dvorca u koncesiju, što je vrlo dobro jer bi se napokon učinilo nešto sa već tada zgradom u raspadu. Ali tu se pojavio novi problem; opkop dvorca je u prošlosti bio miniran i nije bilo rješenja odgovarajućih institucija da je danas razminiran.  Tu na scenu nastupa moj kolega koji je ishodovao izlazak djelatnika Hrvatskog centra za razminiravanje (HCR) na  teren da utvrdi koliko je okoliš spomenika zapravo siguran.  Zajedno sa dvojicom iz HCR-a obišli smo opkop i još neka mjesta koja su bila etiketirana kao minirana. Razgovarali smo i sa bivšim služiteljima vojnog roka u kerestinečkoj vojarni koji su posvjedočili da se radilo o tzv. divljem miniranju i da je vrlo teško zaključiti gdje su točno postavljene mine (valja napomenuti da smo tada saznali da je bilo provedeno deminiranje tog područja, ali je voditelj tog pothvata odmah nakon završetka  istog nagazio na minu, pa nije bilo sigurno da je deminiranje detaljno provedeno).  Nekoliko tjedana nakon obilaska terena, na naše veliko iznenađenje, iz HCR-a je došlo službeno priopćenje  da je čitav okoliš vojarne potpuno siguran.

Tada se otvorio put gradu da očisti šikaru koja je već potpuno obrasla dvorac. Tri godine  nakon što je dvorac sa zemljištem pripao gradu, mještani su prvi puta nakon odlaska vojske mogli vidjeti dvorac sa ceste, koji je dotada bio potpuno obrasao raslinjem.  Nevjerojatan je bio osjećaj vidjeti ljude koji su prolazili cestom i u čuđenju gledali na dvorac, vjerojatno se pitajući  otkud se ovo tu stvorilo.  Kada smo ušli u zamak, u koji su prethodno provalili huligani i ostavili ga otvorenim, imali smo što i vidjeti;  mjesto na kojem se nalazio kamin (o kojem moram priznati da ne znam mnogo) zjapilo je prazno. Tek koja cigla i hrpa prašine; netko je  kući ponio lijep suvenir.  Nama nije preostalo ništa drugo nego da se skupimo i očistimo ; kolega je ishodovao od grada potrebne dozvole i dao tiskati plakate koji pozivaju na radne akcije sve mještane Kerestinca, ali i čitavog grada Svete Nedelje.  Sve se to odvilo prije točno dvije godine, a tada smo napravili veliki posao; uklonili smo leševe životinja koje smo pronašli, razbijena stakla, otpalu žbuku, očistili smo prilaz i dali dvorcu određenu dozu sjaja, o čemu su izvjestili i svetonedeljski mediji.

Odmah nakon toga svetonedeljski ogranak Matice hrvatske organizirao je Svetonedeljsko kulturno ljeto 2013. u atriju dvorca s ciljem popularizacije tog spomenika.  Čitavo ljeto su se održavale razne kulturne manifestacije, smotra klapa, tamburaša, pa i festival poezije, meda i vina. Osobno mi se svidjela ideja, ali me istovremeno morila činjenica da se ti isti ljudi nisu ni pojavili na radnim akcijama koje smo organizirali i gdje smo se pošteno naradili.

S puno entuzijazma sam dočekao vijest da će jedan od zainteresiranih za uzimanje zamka u koncesiju i svetonedeljski poduzetnik Mate Rimac,  direktor tvrtke Rimac Automobili.  Nažalost, po mojim saznanjima, gospodin Rimac nije imao onakve planove sa dvorcem kakve je uvjetovao grad pa je sve ostalo na riječima.

Već su tada počele priče o tome kako je grad spreman izdvojiti određenu svotu novaca iz spomeničke rente za obnovu krovišta dvorca, koje je dotada već bilo ozbiljno oštećeno te je prokišnjavalo na gotovo svakom kutu. U pojedinim prostorijama je toliko prokišnjavalo da su se za vrijeme velikih kiša stvorile velike lokve vode. Vrlo ružan prizor za spomenik kulture koji je bio dom velikome hrvatskom banu  Tomi Bakaču Erdődyju. Na blagdan Svih svetih prošle godine u Svetoj Nedelji sreo sam prije navedenog kolegu koji mi je sa oduševljenjem rekao kako se našao izvođač radova za sanaciju krovišta na dvorcu i da radovi  kreću uskoro; svega par tjedana kasnije krenuli su radovi obnove krovišta koji se sada privode kraju.

Sada, nakon što je službeno potvrđeno da je okoliš dvorca potpuno siguran i očišćen od mina, kada je očišćen od sveg raslinja koje ga je okruživalo godinama i napokon kada je grad sanirao krovište, postavlja se pitanje hoće li eventualnim koncesionarima postati privlačniji i hoće li se napokon završiti priča koja se provlači već  preko jednog desetljeća.