In memoriam Boško Marijan

Sa žaljenjem vas obavještavamo da je u dobi od 58 godina  preminuo prof. dr.sc. Boško Marijan.  Ispraćaj će iz Vinkovaca (na Vinkovačkom groblju) biti u utorak 28. 1. 2014. u 11 sati, a sahrana je u srijedu 29.1. 2014. u mjestu Priluka kod Livna u 13 sati.

Arheologija je ostala bez jednog velikog stručnjaka koji će ostati u lijepom sjećanju svim svojim kolegama koji su imali čast da ga upoznaju i s njim surađuju. Počivao u miru.

Prof. dr.sc. Boško Marijan  je rođen 15. 03. 1956. u Priluci kod Livna. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Livnu, a diplomirao je na Odsjeku za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu 1979. godine. Magistrirao je 1986. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, s temom “Kulturne grupe brončanoga doba centralno-ilirskoga područja i njihov odnos prema kasnijim ilirskim plemenima”. 1997. godine obranio je disertaciju “Željezno doba na području istočne Hercegovine” na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Rješenjem Naučnoga vijeća Zemaljskoga muzeja u Sarajevu 1989. godine stječe zvanje višega kustosa, a rješenjem Hrvatskoga muzejskoga vijeća 1997. godine zvanje muzejskoga savjetnika.

Radio je u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, na mjestu kustosa za željezno i rano antičko doba (1982. – 1992.) te u Općinskom vijeću Livna, na mjestu suradnika za zaštitu kulturne baštine (1993. – 1995.). Od 1996. godine radi u Zavičajnom muzeju Stjepan Gruber u Županji, na mjestu kustosa i ravnatelja. Od 1989. redoviti je član Hrvatskoga arheološkog društva, a od 1997. Muzejske udruge istočne Hrvatske.

Kao član stručne ekipe, suradnik ili voditelj, sudjelovao je u više znanstveno-istraživačkih projekata. U zaštitnim arheološkim istraživanjima u Vinkovcima, kao student upoznaje temelje terenskoga rada na lokalitetima “Nama”, “Terme”, “Pik Vinkovci”, “Jugobanka” 1976. i 1977. godine. U projektu sustavnih arheoloških istraživanja, u organizaciji Zemaljskoga muzeja u Sarajevu, 1979. godine sudjeluje u radu na paleolitičkom nalazištu Badanj kod Stoca, od 1982. do 1984. godine u arheološkim istraživanjima na Gradini u Ošanićima kod Stoca, a od 1984. do 1986. godine u Vranjevu selu kod Neuma. Od 1987. do 1991. godine vodi projekt “Helenistički urbani kompleks na Gradini u Ošanićima” u okviru tadašnjega republičkoga programa DC XIII. U organizaciji Općinskoga vijeća Livno i Franjevačkoga samostana na Gorici sudjeluje u sustavnim arheološkim istraživanjima na Groblju sv. Ive u Livnu od 1993. do 1995. godine. U 2000. godini vodio projekt zaštitnih arheoloških istraživanja na pet lokaliteta uz južni trak autoceste Zagreb-Lipovac, poddionica Babina Greda – Županja (“Tećine”, “Ritić”, “Ritić i Jos”, “Rastovica Dolnja” i “Dubovo-Košno”). 2004. godine voditelj je zaštitnih arheoloških istraživanja na dva lokaliteta (“Vrbovi – Drvena mlaka”, “Popernjak”) uz južni trak autoceste Zagreb-Lipovac, poddionica Županja-Lipovac. Od 21. 06. 2004. godine vodi sustavna arheološka istraživanja na lokalitetu “Popernjak”.  Sudjelovao je i u realizaciji projekta “Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine” 1988. godine.

U radu na obradi i interpretaciji arheološkoga materijala objelodanio različitu građu s područja Bosne i Hercegovine i Hrvatske u više znanstvenih, stručnih i drugih članaka, a uglavnom je riječ o temama iz pretpovijesne arheologije, manjim dijelom iz protoantičkoga, sporadično iz antičkoga ili srednjovjekovnoga doba. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2005. godine.