Keltska pisma

Ovaj kratki tekst je posvećen nadam se zanimljivoj temi, koja se uvijek može istraživati. To su keltski jezici i pisma. Keltskih plemena je bilo jako mnogo pa je ova tema pomalo zahtjevna.

Kelti su najvjerojatnije u dva uzastopna vala osvojili Europu, prvi je bio gelski, a drugi je galski, nazivan i velški. Jedni su keltski narodi pomjerali druge keltske narode po srednjoj i zapadnoj Europi, da bi  zatim isto tako drugi narodi potiskivali keltska plemena. To je bila na primjer rimska sila, te germanska plemena (invazija Angla i Saksonaca na britanske otoke od 4. stoljeća poslije Krista).

Keltima su tako ostali rubni dijelovi zapadne Europe, jer su na ostatku kontinenta njihove društvene zajednice nestale ili su se pomiješali s drugim narodima kao na primjer u Francuskoj, Njemačkoj, te drugim zemljama Europe. Jezik kojim su govorili stari Kelti naprotiv nije nestao, i te jezike danas razumije možda do 3,5 milijuna ljudi (prema Sebilottu).

Narodi koji se služe keltskim jezicima su Bretoni iz Francuske, Velšani, Irci i Škoti sa škotskih visočja. Razlike među njihovim jezicima ima, a postoje i svjedočanstva i izvori koji nam mogu dokazati da Kelte ne možemo promatrati kao divlje barbare iz rimskih noćnih mora već kao civilizaciju koja je imala svoje pisane i materijalne izvore. Irski svećenici su svojim predanim radom niz stoljeća vjerojatno najzaslužniji za očuvanju keltske kulture i pisma.

Na kraju ćemo dati par primjera keltske pismenosti kao velike vrijednosti europske kulture.

Keltski alfabet ili Y Wydor na velškom, prema ideji T.C. Evansa, nacrtan od Ch. Evansa, Gali 19. stoljeće. (Mitologija i religija Kelta – A. MacBain). Tako se npr., jabuka piše Afal, bard kao Bardd, mačka Cath, buba Chwilen, drud Derwydd, orao je Eryr, koza je Caer, kokoš je Iar, jagnje je Oen, gnijezdo je Nyth, torba je Sach, štit je Tarian, harfa je Thelyn, vol je Ychain….

Kamen iz Castelkeeran-a, Irska (l’Europe des Celtes – Ch. Eluere)

Dva alfabeta, lijevo je bio u uporabi od 6. do 5. st. pr. Kr, desni je alfabet bio u uporabi od 3. do 2. st. pr. Krista.  Nose naziv Leponzio prema lokalitetu u Sjevernoj Italiji. (Mitologija i religija Kelta – A. MacBain).

Priložene fotografije se nalaze u knjigama koje su pomogle u pisanju ovog članka, a koje preporučam: Mitologija i religija Kelta, autor je prof. dr.Alexander MacBain i  L’Europe des Celtes od autorice Christianne Eluère.