Gaj Valerije Katul

Cui dono lepidum novum libellum
arida modo pumice expolitum?
Corneli, tibi: namque tu solebas
meas esse aliquid putare nugas.
Iam tum, cum ausus es unus Italorum
omne aevum tribus explicare cartis…
Doctis, Iuppiter, et laboriosis!
Quare habe tibi quidquid hoc libelli—
qualecumque, quod, o patrona virgo,
plus uno maneat perenne saeclo!

“Kome knjižicu ovu zgodnu, novu
sad da posvetim kad je dovršena?
Moj Kornelije, tebi, jer da vrijede
nešto trice te ti si vjerovao
davno, kad si u Rimu prvi stao
opisivati povijest svijeta u tri
knjige učene, s marom napisane.
Zato knjižicu ovu, kakva bila,
primi; Djevice zaštitnice, samo
neka duže od jednog vijeka traje!”

Gaius Valerius Catullus, Pjesme, 1.

Ovu je pjesmu Gaj Valerije Katul napisao kao posvetu svome prijatelju, poznatom rimskom povjesničaru Korneliju Neposu (110. – 25. g. pr. Kr.). Djevica zaštitnica koje Katul na kraju spominje se najvjerojatnije odnosi na Muzu.

Gaj Valerije Katul (c. 87 – 54. pr. Kr.), rodom iz Verone, jedan je od najznačajnijih rimskih pjesnika. Bio je uz Horacija,vodeći rimski iliričar, te najistaknutiji i nama najpoznatiji predstavnik prve rimske liričarske škole — neoterika (neoterici – moderni). Pristalice ovog pokreta, držali su se helenističkih uzora, te su se okrenuli protiv velikog epa homerskog kova i njegovog dotadašnjeg utjecaja na rimsku poeziju.

Sve su Katulove pjesme skupljene već u antici u jednu knjigu koja obuhvaća otprilike 2400 stihova i 116 pjesama.

Antički su priređivači te pjesme rasporedili prema formi:

Prvu grupu (pjesme 1–60) čine pjesme u različitim metrima koje su preuzete iz grčke lirike.

Drugu grupu (pjesme 61–68) čine duže pjesme od kojih je jedna ep, a dvije epitalamiji.

Treću grupu (pjesme 69–116) čini  48 epigrama u elegijskom distihu.

Gotovo sve forme kojima se služio, Katul je prvi primijenio u rimskoj poeziji, a tematika njegovih pjesama se kreće od ljubavnih stihova  do duhovitih i ponekad vulgarnih napada na literarne protivnike i rivale.