Tradicije i život Kelta

Obiteljski život:

Keltska obitelj je bila složena zajednica koja je obuhvaćala roditelje s djecom, djedove, bake, braću i sestre te rođake. Više takvih obitelji čini klan kojim autoritativno vlada moćan vođa. Otac obitelji je posjedovao pravo na život i smrt svoje supruge, djece i svojih robova. Keltska žena je opet imala pravo sama izabrati svog supruga i cijelog života je ostajala vlasnica svojih dobara i raspolagala s njima ukoliko se razvede, to je bilo zbog toga što je brak jednostavno ugovor koji se mogao raskinuti bez vjerske ceremonije.

Po rođenju djeteta, posvećivale su se bogovima male drvene statue kao zavjetni dar. Prema vjerovanju tako bi se najbolje zaštitilo novorođeno dijete, jer bi neko važno keltsko božanstvo štitilo mališana. Inače djeca su tijekom cijelog djetinjstva vezana uz obiteljsku sredinu.Sposobnost nošenja i korištenja oružja kod dječaka i vrijeme za udaju kod djevojčica bio je znak da su mladi Kelti odrasli. U tom keltskom društvu, žene su vodile domaćinstvo, uzgajale biljke, proizvodile vunene tkanine i keramiku. Muškarci su se bavili teškim poljoprivrednim radovima, te obradom drveta i metala, uzgojem domaćih životinja i svim poslovima koji su vezani uz takav uzgoj (striženje ovaca, muža krava, klanje svinja).

Kelti su dosta vodili računa o oblačenju, a odjeću su ukrašavali nakitom. Najcjenjeniji nakit je bio čvrste ogrlice, fibule ili duge igle te dijademe.

Gozbe, svetkovine i igre:

Kelti su bili vrlo praznovjerni, a za to je služila svaka prilika poput povratka iz lova i ratova, nakon sukoba, čak i onih najobičnijih između pojedinaca ili klanova. Kako bi gozba bila uspješna morao je biti prisutan bard ( keltski pjesnik). Bard je pričao podvige junaka i bogova, a imao bi i glazbenu pratnju, neku vrstu lire. Bardovi su bili vrlo poštovani, pa su u nekim zemljama dobivali pratnju i počasna mjesta za stolom u vrijeme gozbe. Takvi slučajevi su zabilježeni u Irskoj i Škotskoj.

Najdraže jelo na gozbi je bilo meso divlje ili domaće svinje, naročito divlje svinje koju je bilo teško savladati i ubiti jer se žestoko branila u lovu. Lovili su je kopljima, lovačkim noževima i mačevima. Svinjsko meso se konzumiralo na razne načine, npr., kao usoljeno, dimljena slanina, šunka, džigerica, kobasice i krvavice. Svinjska mast je korištena i u kuhanju. Od proizvoda iz drugih krajeva svijeta konzumirano je orahovo i maslinovo ulje koje su bogati trgovci nabavljali u dolini Rhone kada bi im ga Grci prodali. Od zeljastih biljaka pravili su i juhe.

Za vrijeme gozbi najbolje komade pečene svinjetine dobivali bi najhrabriji ratnici. Ratnici bi svakako svoje vještine pokazivali za vrijeme mraka a riječ je o igrama, vještinama, žongliranjima, bacanju noževa a ponekad i mađioničarskih vještina. Na velikim svetkovinama dolazilo bi do svađi koje su završavale dvobojima i klađenjima na sukobljene ratnike.

Najuzbudljiviji događaj na svetkovinama je bila trka kola. Tri posade se bore na kolima s robusnim konjićima najčešće uvezenim s britanskih otoka.

Uz pomoć knjige : „Svakodnevni život ljudi.“