Crvena utvrda

Crvena utvrda izgrađena je kao žarište grada Shahjahanabada koji je osnovao mogulski car Shah Jahan sredinom 17. stoljeća. Utvrdu je projektirao arhitekt Ustad Ahmed, a gradnja započeta 1639.god. dovršena je 1648. god. Izmjenjivana je i nadopunjavana sve do 19. stoljeća. Crvena utvrda izdužene, oktogonalne forme, imala je dva glavna ulaza, Lahore i Delhi. Danas je sačuvan samo mali dio originalnih zdanja, a ostali dijelovi uništeni su 1857. god. kada je britanska vojska zauzela tvrđavu.

Izvorni glavni ulaz Lahore  gledao je na glavnu cestu Chandni Chowk. To je jednokatna struktura od crvenog pješčanika sa svake strane flankirana poluoktogonalnim tornjevima koji završavaju otvorenim paviljonima. Središnji dio svakog tornja ima mali katris sa bijelom mramornom kupolom i minaretima  na kraju svakog reda. Odmah iza ulaza Lahore leži tržnica danas poznata kao Chhatta Chowk, a u vrijeme Shahjahan bila je poznata kao Meena bazar ili Bazaare-Musakkaf.

Naubat Khana ili Naqqar Khana bila je zdanje u kojem se nalazila muzička galerija. Glazbenici u Naubat Khani, u posebnim prigodama poput carevog rođendana, svirali su bubnjeve tijekom čitavog dana. Ostalim danima bubnjevi su se čuli četiri puta dnevno ako je car bio u rezidenciji, a tri puta, ako je putovao. Posjetitelji bi dolazili u Naubat Khanu kako bi tamo smjestili životinje na kojima su došli, uključujući i slonove po kojima se ovo mjesto naziva i Hathi Pol (”Slonova vrata”).

U Diwan-e-Aam, dvorani za javne audijencije, mogulski carevi primali su svoje podanike i saslušavali njihove prijedloge i pritužbe. Najsjajniju stvar u dvorani predstavlja bijelo mramorno prijestolje koje se nalazi u središtu istočnog zida. Zid iza prijestolja ukrašen je prikazima stabla, cvijeća i ptice.

Mumtaz Mahal je jednostavna građevina koja je izvorno bila dio carskog Saraja. Danas je ovdje smješten Arheološki muzej u kojem se nalazi zbirka umjetnina iz različitih razdoblja mogulskog doba.

Reng Mahal je glavna zgrada carskog saraja, a ime koje nosi govori o bojama koje ukrašavaju njene zidine, a vjerojatno i o šarolikom privatnom životu koji se nekad ovdje odvijao. U vrijeme Shahjahana, palača je bila ukrašena šarenilom boja i staklom, a po dužini je bila podijeljena teškim zavjesama. Mala komora koja se nalazi u ovom prostoru ukrašena je intarziranjem srebrnih ogledala na zidove i svod prostorije, koji tvore arabeske i geometrijske uzorke. Ispod Rang Mahala nalazila se tehkhana ili podrum, u kojem su boravile žene iz sultanovog harema za vrijeme vrućih ljetnih dana.

Uz Rang Mahalu nalaze se četiri strukture od bijelog mramora koje tvore Khaas Mahal, privatnu carevu palaču. Tasbih Khana sastoji se od tri prostorije okrenute prema Diwan-e-Khaasu, a iza su tri prostorije koje formiraju Khwabgah, prostor za spavanje.

Odmah do Khwabgaha je Baithak ili Tosha Khana, a na istočnom kraju Khaas Mahala je Musamman Burj, poluoktogonalna kula s isklesanim mramornim nišama (jalis)  i nadstrešnicom (jharokha) u središtu. Musamman Burj izvorno je imao kupolu od pozlaćenog bakra. Jharokha od Musamman Burj je poznat kao jharokha-e-darshan, mjesto na kojem se pokazuje sultan podanicima za izlaska sunca.

Izvan mjesta koje su mogli posjetiti svi nalazio se i Hamam. Hamam je tradicionalno mjesto gdje car, ne samo da je imao svoju kupku, nego se ovdje s dvorjanima raspravljalo i o važnim pitanjima države.

Na kraju niza građevina koje se nalaze duž zida, sjeverno od Hira Mahala, nalazi se Shah Burj. U ovom tornju instaliran je hidraulički sustav kojim se dovodila voda iz rijeke u kanal Nahar-i-Bihisht (”Potok raja”), koji protječe kroz veći dio grada.

Odmah do Hamama, također izvan granica prostora za posjetitelje, za vrijeme Shahjahanovog sina i nasljednika Aurangzeba sagrađena je ”Biserna džamija” (1659-1660). To je mala trokupolna džamija bogato ukrašena rezbarijama na bijelom mramoru, a korištena kao privatni sakralni objekt za mogulske careve i njihove obitelji.

Hayat Baksh Bagh (”Vrt darovatelja života”) najveći je među vrtovima Crvene utvrde napravljan za vrijeme Shahjahana. Vrlo malo je ostalo od izvornog izgleda. Vojarna izgrađena za potrebe britanske vojske nakon 1857. godine zauzima polovicu vrta. Vrt je podijeljen na kvadrate nasipima i kanalima, a podnica u obliku zvijezde popločena je crvenim pješčenjakom. Stari zapisi govore o cvijeću koje je ovdje sađeno u plavoj, bijeloj i ljubičastoj boji.

Na oba kraja Hayat Baksh Bagh su gotovo dva identična otvorena paviljona od klesanog bijelog mramora, okrenuti jedan prema drugom, a spaja ih kanal koji se proteže između njih. Paviljoni nose nazive Sawan i Bhadon po dva kišna mjeseca u hinduskom kalendaru. Značajno je da su na dijelu zida urezane niše. Ovdje su noću postavljane svjetiljke, a danju vaze zlatnog cvijeća.

Na pola puta između Sawana i Bhadona nalazi se paviljon od crvenog pješčenjaka poznat kao Zafar Mahal. Izgradio ga je  Bahadur Shah Zafar 1842. godine, na mjestu već postojećih spremnika. Upotreba crvenog pješčenjaka pokazatelj je male financijske moći posljednjeg mogulskog cara. Nakon britanske okupacije grada 1857. godine, britanska vojska godinama je koristila spremnik u funkciji bazena za plivanje.