Doček Vesni i ispraćanje Morane

Prema staroslavenskom vjerovanju u ovo vrijeme božica Morana (božica zime i smrti) se povlači sa ”scene” i ustupa mjesto božici Vesni (božica mladosti i proljeća).

Morana (verzije imena: Morena, Marana, Morena, Mora, Mara, Maržana) je štovana kao božanstvo koje donosi dugu i hladnu zimu, a često donosi i smrt kroz nestašicu, te oboljenje i usmrćenje stoke. Ove zime Morana je, čini se, bila dosta milostiva.

Ova okrutna božica pojavljuje se u nekoliko obličja, a najčešće kao lijepa djevojka crne kose i bijele puti, vučjih očnjaka s kandžama na rukama. Kako se zima bliži kraju Morana gubi svoju snagu, pa je prepoznaju kao djevojku dugih kosa bijelih kao snijeg. Tada je se trebaju čuvati mladići koje zavodi svojim predivnim likom i umiljatim glasom, te od njih traži iskrenu ljubav i pažnju koju nikad ne dobiva, pa ih napušta ostavljajući u njihovim srcima beskrajnu tugu koja je odraz njezine i koja ih prati cijeloga života.

Zanimljiv običaj kod starih Slavena bio je da djevojku koja umre mlada obuku u bijelu vjenčanicu, po uzoru na Moraninu. Na pogrebima ovih djevojaka prisutni bi zazivali božicu smrti naričući i udarajući se u prsa.

Odlazak Morane proslavlja se bukom i veseljem, a ujedno se dočekuje božica Vesna. Brojni rituali vezani su za ispraćaj Morane. Najčešće se izrađuju lutke koje predstavljaju božicu, te se ritualno uništavaju. Lutke se izrađuju od slame ili šiblja, nakon čega se udaraju motikama. Nakon toga se bacaju u vodu ili spaljuju. Osim toga, postoje i brojni drugi rituali, a jedan od poznatijih vezan je za mjesec ožujak/mart. Tada se skupina ljudi maskira, želeći na taj način preplašiti božicu i otjerati je dalje od sebe.

U isto vrijeme slavi se dolazak Vesne, božice proljeća. Ime božice Vesne potječe od indijske riječi za sunčano i osvijetljeno. Njeno štovanje povezuje se s ritualima u ruralnim područjima. Ritual se očuvao jako dugo, tako da poznajemo proslavu dolaska božice Vesne u ruskim selima u 19. stoljeću. Ovaj ritual uključuje nošenje glinene lutke na osovini okićenoj cvijećem i pjevanje pjesama proljeću, tj. Vesni.

Njena pojava povezuje se sa sunčevom toplinom bez koje ne bi bilo cvjetanja i buđenja prirode. Još jedan ritual povezan s božicom Vesnom bio je polijevanje vodom djevojaka odjevenih samo u ruho od trave, grančica lišća i cvijeća. Vjerovalo se da njen dolazak i prisutnost donose zdravlje i usklađuju rad srca i razuma.

Božica Vesna se najčešće prikazuje  s cvijetom u kosi, u lijevoj ruci drži buket cvijeća, a na kažiprstu njene desne ruke nalazi se lastavica. Obitava ponad planina odakle promatra sudbinu stanovnika Zemlje, a magični krug sprječava ju da se spusti s planine sve do veljače/februara, kada se u drvenim kolima spušta u dolinu.

Uživjate u čarima božice Vesne, jer je, po svemu sudeći, stigla.