Štrajk radnika u drevnom Egiptu

Kako je pravo svake osobe da izrazi svoje nezadovoljstvo i izađe na prosvjede ili  štrajk govori nam i činjenica da prosvjedi i štrajkovi radnika sežu u daleku prošlost. Prvi štrajk koji nam je danas poznat se dogodio u drevnom Egiptu, i to u 12. stoljeću pr. Kr. za vrijeme Novog Kraljevstva. To je bilo vrijeme 29. godine vladavine faraona Ramzesa III. O štrajku danas znamo sve jer je sačuvan papirus u kojem se detaljno opisuje tijek ovog događaja.

Štrajk je započeo 10. dana 2. mjeseca zime i trajao je periodično sve do 1. mjeseca ljeta.

Započeo je jer su radnici koji su gradili Kraljevsku grobnicu u mjestu Deir el-Medina odbili raditi zbog kašnjenja ionako niskih nadnica koje su dobivali. Nagrade koje su radnici dobivali za svoj rad su inače bili u obliku udjela žita, ječma, tkanine za odjeću, ribe, i drugih potrepština. Međutim radnicima koji su krenuli u štrajk su nagrade za rad već veoma dugo vremena kasnile…

O ovom događaju je kroz čitavo vrijeme trajanja štrajka pisao Ammenakht, sin Ipuyev. On je među najznačajnijim pisarima svog vremena i ne samo da nam je donio detaljan opis ovog događaja nego je među njegovim dokumentima pronađena i najstarija karta Egipta. Iz papirusa ovog pisara doznajemo da su tijekom vladavine Ramzesa III. nadnice često kasnile ili uopće nisu stizale, a štrajku u kojem je sudjelovao i Ammenakht su prethodili brojni izostanci žita i drugih potrepština. Ne zna se točno zašto je hrana radnicima kasnila ali je poznato da je ovo razdoblje bilo vrijeme kada su u Egiptu često podmićivane ovlaštene osobe, a koje su u isto vrijeme učestalo pljačkali nekropole i žitnice.

Ammenakht naglašava da je žito često kasnilo ili nikako nije stizalo. Kada su radnici vidjeli da su njihovi zahtjevi ignorirani najprije se Ammenakht obratio kraljevim zamjenicima ali kada ni to nije urodilo plodom radnici su jednostavno jednog dana tijekom radnog vremena odložili alate i izašli iz grobnice koju su gradili. Prema Ammenakhtu upravitelji gradnje nisu imali pojma gdje su radnici otišli jer nikada prije ništa slično nisu vidjeli. Radnici su se zajednički zaputili u Horemhebov hram u kojem su se nalazili lokalni službenici od kojih su zahtjevali da im se isplate teško zaslužene porcije hrane. Iako su ovim aktom nakon nekoliko dana radnici dobili polovicu onoga što su tražili, loši uvjeti u kojima su radili su se nastavili, pa su ti isti radnici nakon nekog vremena ponovno napustili svoja radna mjesta i protestno ušli u hram Tuthmosa III. odakle su zahtjevali svoja prava. Sljedeći dan su isto ponovili u hramu Ramzesa II., zatim u hramu Setija I…. sve dok svećenici nisu zabilježili njihove zahtjeve i hitno ih poslali u Tebu. Tek je tada začuđeni faraon sa svojim pomoćnicima isplatio radnicima sve ono što im je dugovao.

Ammenakht je detaljno opisao kako je štrajk protekao, a ovdje možete pročitati i neke dijelove iz pronađenog papirusa:

Godina 29., 2. mjesec zime, dan 10.: Na ovaj dan radnici su ostavili svoje alate, prošli stražare grobnice na kojoj su radili i rekli:

Mi smo gladni, jer evo već 18 dana u ovom mjesecu je prošlo kako nismo jeli

… i stali su tada pred hram Tuthmosa III.  dok im nisu dva proktora i dva njihova zamjenika dopustili da uđu. Radnici su tu večer proveli u grobnici.

Godina 29., 2. mjesec zime, dan 12.:  Ovaj put su radnici stali ispred hrama Ramzesa II. Ušli su unutar hrama u kojem su zatekli pisara Pentawereta, dvojicu čuvara reda, te dvojicu čuvara vrata. Radnici su Mentmosu, vođi čuvara reda ispričali zašto moraju tražiti da ih se faraon sjeti, rekli su mu:

Glad nas je na ovo natjerala, nemamo odjeće, nemamo pomasti, nemamo ribe, nemamo povrća. Neka naša riječ stigne do faraona, našeg dobrog gospodara i neka namirnice pošalje našem viziru.

Zbog ovih zahtjeva su im porcije hrane za prvi mjesec isporučene isti dan, ali su bile upola manje.

U trećem mjesecu zime radnici su postali još prkosniji, prijetili su da će opljačkati grobnice kako bi se nahranili. Sada se više nije radilo samo o njihovom gladovanju nego su radnici uvidjeli da su neki faraonovi službenici nepošteni i da kradu njihove porcije hrane.

 Godina 29., 3. mjesec zime: Ušli su u hram Ramzesa III. i odbili su da izađu. Jedan od radnika pod imenom Mose, sin Ankhta je rekao:

…večeras ću zaspati tek nakon što obavim sve pripreme za pljačkanje grobnice

Tada su progovorili Kuenna, sin Rute i Haj, sin Hujov:

Nećemo iz hrama izaći, mi nismo više samo tu jer gladujemo nego imamo ozbiljne tužbe. Uvidješmo da se nešto trulo događa u kući faraonovoj

Štrajk se nastavio još neko vrijeme, sve do prvog mjeseca ljeta.  Štrajk je bio uspješan jer su radnici ustrajali u svojim naumima ali i jer se nitko u Egiptu nije nečemu sličnom nadao jer do tada na obali Nila nije bio poznat pojam štrajka. Prema tome, ovi radnici su učinili nešto novo što će svim ljudima kasnije otvoriti mogućnost da se bore za svoja prava. Ovakvi štrajkovi će nakon ovoga obilježiti vladavinu Ramzesa III.

Izvori:

http://thenewtimesholler.com

http://dianabuja.wordpress.com

http://www.experience-ancient-egypt.com/

http://www.ancient-egypt.co.uk/