Počeci borbe za ljudska prava – Magna Charta Libertatum

Na današnji dan 1948. godine u Parizu je donesena Opća deklaracija o pravima čovjeka. Vjerujem da je malo onih koji su propustili informaciju da se upravo na dan njenog potpisivanja obilježava Međunarodni dan ljudskih prava. Nadam se i da je velik broj vas sudjelovao na nekom od brojnih događanja organiziranih diljem naše zemlje tijekom obilježavanja tjedna ljudskih prava. O tim događanjima imat ćete prilike čitati na drugim mjestima, a mi se sada vraćamo na priču o početcima borbe za ljudska prava.

Deklaracija o pravima čovjeka jedan je od dokumenata na kojima se zasniva suvremena regulativa ljudskih prava i sloboda. Međutim, prekretnicu ove borbe naći ćemo ako zavirimo daleko u prošlost. Vraćamo se oko 900 godina unatrag, u 1215. godinu.

Početak 13. stoljeća bio je vrijeme brojnih burnih zbivanja na europskom kontinentu. Ovaj period najpoznatiji je po Križarskim ratovima. Uzavreli duhovi nastavljaju sa svojim pohodima, započetima u prethodnom stoljeću, krećući u „obranu“ Svete zemlje. Skoro u isto vrijeme, nedugo nakon križarskog pohoda u kojem su sudjelovala djeca, na britanskom otoku odvijalo se nešto što će nas u kontekstu borbe za prava čovjeka više zanimati. Bio je to jedan od prvih koraka ka stvaranju društva ravnopravnih pojedinaca, što nama danas znači puno više od okrutnih Križarskih ratova.

Početak 13. stoljeća u Engleskoj vrijeme je vladavine bahatog kralja Ivana bez Zemlje, kojeg ne samo da nisu zanimali životi njegovih podanika, nego ih je i omalovažavao kršeći već postojeće zakone i običaje u Engleskoj. Zato se na jednom mjestu okuplja englesko plemstvo, Crkva i ostali podanici. Prisiljavaju kralja Engleske da 15. lipnja 1215. godine odobri povelju poznatu kao Magna Charta Libertatum. Povelja ima formu dvostrukog ugovora između kralja i plemstva. Priznavanjem ove povelje Ivan bez Zemlje pristao je dati slobodu Crkvi da sama odlučuje o pitanjima vlastite organizacije, bez uplitanja države. Kralj je potvrdio da će plemstvo biti oslobođeno novih poreza, a ostalim podanicima zajamčio je da mogu biti uhićeni i kažnjeni jedino ukoliko tako odluči porotni sud. Navedene su i brojne druge točke te je time po prvi put reguliran odnos kralja prema svojim podanicima, a povelja je postala prvi dokument kojim kralj jamči građanska prava i vladavinu zakona.

Iako je pristao na zahtjeve navedene u povelji, treba znati da kralj to nije učinio iskreno, već pod prisilom. To se može zaključiti i na temelju činjenice da Povelju nikad nije potpisao nego samo ovjerio svojim pečatom. Ovakvo nepoštivanje dane riječi kao i papino proglašenje Povelje nevažećom, doveli su do građanskog rata u Engleskoj. Iako dogovor nije bio dugog vijeka, odigrao je važnu ulogu kao početna točka u borbi za prava čovjeka.

Što se sve tražilo u točkama Magna Charte Libertatum možete pročitati OVDJE.