Fotogrametrija

Korištenje fotogrametrije omogućava izradu realnog 3D prikaz trenutne situacije nekog mjesta ili objekta, pomoću fotografija. Današnja softverska rješenja za izradu ovakvih 3D modela omogućuju laku obradu fotografija koje mogu bit slikane s bilo kakvom kamerom, čak i kamerom na mobitelu. Pri tome će kvaliteta i veličina fotografije utjecati na konačnu teksturu (vanjski izgled) modela.

Ovo su neki od boljih programa za fotogrametriju:
– PhotoModeler Scanner (www.photomodeler.com)
– Autodesk 123D Catch (www.123dapp.com/catch)
– Agisoft PhotoScan (www.agisoft.com)
– Python Photogrammetry Toolbox (Open Source Software)

Navedeni programi koriste se za izradu modela muzejskih eksponata. Na takve 3D modele često možemo naići ako posjetimo stranice većine boljih muzeja. 3D prikazi nam omogućuju pristup eksponatu na zanimljiv i interaktivan način.

Lasersko 3D skeniranje još uvijek je preciznije od fotogrametrije. Treba napomenuti da profesionalni laserski 3D skeneri koštaju uglavnom preko 10 000 $ (primjer: https://host22.ssl-gesichert.at/virtumake_com/home/?page_id=119). U novije vrijeme na tržištu su se pojavili i jeftiniji laserski 3D skeneri koji prvenstveno služe za izradu jednostavnijih modela sa 3D printerima. Radi se o uređajima koji koštaju oko 500 $ (primjer: http://www.amazon.com/MakerBot-Digitizer-Desktop-3D-Scanner/dp/B00FOUCBOO) a preciznost im se nikako ne može mjeriti sa fotogrametrijskim i laserskim profesionalnim načinima dobivanja 3D modela. Razvoj tehnike i tehnologije u polju 3D skeniranja vjerojatno će se razvijati u pravcu spajanja laserske i fotogrametrijske tehnologije.

Najveća prednost fotogrametrije je u tome što je dostupna svima. U današnje vrijeme skoro svatko ima računalo, mobitel sa kamerom ili fotoaparat. Ako uz to dodate potpuno besplatne verzije programa za dobivanje 3D modela iz fotografija, u konačnici ova tehnika dolazi na granicu potpuno besplatne tehnologije. Jedino što je potrebno malo (ili malo više) vremena za zagrijat stolicu i naučiti načine na koji treba slikati ono što želimo napravit kao 3D model i naučiti osnove programa koji će stvoriti 3D model od vaših fotografija.

Fotogrametrija se koristi i kod arheoloških istraživanja. Prikupljanje podataka na terenu je od velike važnosti za daljnja istraživanja i analize. Većina spomenutih programa ima opciju unošenja podataka koji se uzimaju mjerenjima s totalnom stanicom, tako da se 3D prikazi mogu direktno unositi u programe poput GIS-a (Geographic Information System) koji je namijenjen za prikupljanje, pohranjivanje, analiziranje i obradu raznih prostornih i geografskih podataka.

Na ovim stranicama možete vidjeti 3D modele koje smo napravili korištenjem fotogrametrije:

http://arheon.net/3d/

Fotogrametrija i 3D modeliranje u arheologiji su sve popularniji. Dobar primjer korištenja ove tehnike u arheologiji je ovogodišnji maratonski simpozij virtualne arheologije koji je održan u Montemor-o-Novo u Portugalu. Na simpoziju su održana razna predavanja vezana za nove tehnologije koje se koriste za širenje znanja o kulturnoj baštini. Osim predavanja održana je i radionica u kojoj se napravila 3D rekonstrukcija arheološkog lokaliteta unutar vremenskog okvira od 48 sati. Područje koje je odabrano za rekonstrukciju sadržavalo je ostatke trgovine, stambenog prostora i vinskog podruma iz vremena prijelaza sa 16. na 17. Stoljeće. Tim za rekonstrukciju se sastojao od 7 članova: Carlos Carpetudo, Gonçalo Lopes, Mimi Santos, Pablo Aparicio Resco, João Ribeiro, Patricia Machado, Correia Martino and César Figueiredo. Na ovim stranicama možete vidjeti odlične rezultate njihova rada: http://montemorbase.com/noticia/obrigado-1-o-simposio-de-arqueologia-virtual/