Razgovor s Gustavom Wollentzom

---

Piše: Marko Barišić

Prevodi: Vedrana Tutiš

Gustav Wollentz, doktorant arheologije Sveučilišta u Kielu (Graduate School of Human Development in landscapes) trenutno provodi istraživanje za svoj doktorski rad, a već nekoliko tjedana se nalazi i u Mostaru kojeg je izabrao kao studiju slučaja.

Iako završava doktorat u Njemačkoj, Gustav dolazi iz Švedske gdje je završio prvostupnički i master studij (Linnus University).

Kao mladog i ambicioznog studenta Gustavova znatiželja pokriva širok opseg interesa. Neki od njih su: istraživanja kulturne baštine, baština nasilja i sukoba, teorija arheologije, uloga prošlosti na sadašnjost, kultura i identitet, studija sjećanja, percepcija krajolika, veza između vremena i prostora i rješavanje sukoba.

Budući da Gustav provodi jedan dio svog istraživanja u Mostaru uz pomoć dva lokalna arheologa Marka Barišića i Damira Ugljena, bilo mu je drago odgovoriti im na nekoliko pitanja. Željeli su znati kako vidi svoj posao u Mostaru i kako može biti koristan lokalnim ljudima kao i širem društvu.

Zašto ste izabrali Mostar za studij slučaja?

Za arheologa koji se bavi kulturnom baštinom i promjenjivom ulogom baštine u slučaju nasilja, Mostar je idealan studij slučaja. Naravno grad je probudio veliko globalno zanimanje raznih svjetskih organizacija koje su uložile veliku količinu novca i truda u rekonstrukciju gradskog naslijeđa. Ipak, vidim da su u Mostaru pokrenuti i nacionalni i lokalni projekti koji se bave naslijeđem a rade na potpuno drugačijoj razini i vjerojatno imaju drugačije značenje ljudima koji žive u ovom gradu. Ovakav kontrast između različitih sudionika je ono što me privuklo Mostaru, ali i način na koji se naslijeđe grada konstantno koristi na različitim razinama i u različite svrhe. Činjenica da se rat odvijao prije 20 godina znači da mogu provesti intervjue s ljudima koji su zapravo iskusili konflikte i na taj način mogu dobiti informacije iz prve ruke o promjenjivoj ulozi kulturnog naslijeđa u vremenu sukoba i njegovog neposrednog utjecaja na lokalne ljude.

Kako istraživanje koje provodite može doprinijeti pojedincima unutar zajednice ali i općenito znanstvenoj zajednici?

Nadam se da ovo istraživanje može podići našu svijest o tome kako nasilje mijenja percepciju našeg krajolika i kako ova promijenjena percepcija često simbolički stvara potentno naslijeđe. Istaknuti će upotrebu ali i zloupotrebu kulturnog naslijeđa, te će se kroz te primjere pokušati naći način da dođe do promjena a isto tako će se upozoriti na moguća posrtanja.

Činjenica da će se čuti glasovi lokalne zajednice se može iskoristiti u budućem radu s kulturnim naslijeđem grada i problemima koje moramo uzeti u obzir. Ovo će većinom biti glasovi koje dosada nismo čuli javno, a nisu ni zabilježeni na papiru. Iako će biti anonimni nadam se da će oni osjetiti kako su doprinijeli pričanjem svoje priče kao pojedinci čija je perspektiva od velike važnosti. Mislim da je razumijevanje lokalne zajednice od velike važnosti za razne vrste rada s kulturnim naslijeđem.

Također planiram iskoristiti rezultate koje ovdje dobijem u širu teoretsku debatu koja se tiče naslijeđa, ali ih i staviti u odnos s drugim studijima slučaja. Nadam se da će iz ovih razloga istraživanje biti korisno i ljudima koji rade s kulturnim naslijeđem na lokalitetima koji su povezani s nasiljem. Iako se nijedan model ne može transformirati s jednog mjesta na drugo (svaki slučaj je jedinstven i mora mu se pristupiti na poseban način), ovo istraživanje će dati neke zajedničke tendencije između različitih studija slučaja. Isto tako će pokazati odstupanja koja su prisutna između i unutar svake studije slučaja.

Budući da ste završili prvostupnički i master studij u Švedskoj, možete li kratko usporediti pristup arheologiji u Švedskoj i u Bosni i Hercegovini?

Istina je da sam dobio prvostupničku i master diplomu u Švedskoj (Linnaeus University) ali trenutno radim na doktoratu u Njemačkoj. Može se reći da dolazim iz jednog otvorenog društva koje se ne boji potencijala razmišljanja izvan zadanog okvira, a tijekom istraživanja potiče kreativnost.

Kreativnost je ključna, kao i analitičke i kritičke sposobnosti ali i miješanje različitih oblika medija i izričaja, uključujući potencijal multidisciplinarnog pristupa.

Prošlost se može istraživati iz različitih perspektiva, a rezultat u potpunosti ovisi o teoriji koju primjenjujemo i pitanjima koja postavimo. Osim toga, prošlost nikada nije samo prošlost, zadržava se u sadašnjosti i uvijek čini jednu silu koju treba procijeniti. Vjerujem da arheolozi trebaju biti svjesni sile koju povijest ima na nas. Samo zato što ponekad radimo na antičkim i prapovijesnim vremenima ne znači da možemo umisliti kako smo na sigurnoj udaljenosti od sadašnjosti. Pogledajte odnos Makedonije i Grčke, ili pogledajte fotografije predsjednika Erdogana iza kojega stoji njegova vojska, ista ona koja se može pratiti kroz službenu povijest Turske. On stoji s (konstruiranom) povijesnom silom iza svojih leđa. Ako na taj način neki određeni ljudi koji su na vlasti koriste povijest, kako bi je trebali mi kao stručnjaci koristiti? Koja bi bila pouka ili etički odgovor ovakvoj zloupotrebi povijesti? Da se učahurimo, zatvorimo oči i nadamo se da će ostati “prošlost”? Odgajan sam u okolini koja nikada ne gubi fokus na sadašnjost. Budući da nisam studirao arheologiju u Bosni i Hercegovini ne mogu ulaziti u detalje kada govorim o razlikama, ali mislim da arheologija širom svijeta, pa i ovdje, treba malo poraditi na kritičkom razumijevanju kultura (kultura nikada nije jednolična ili statična), te na pristupanju i integriranju višestrukih perspektiva (npr. stajalište žena, siromašnih ili obaju strana sukoba) i na taj način “umnožiti prošlost” te upotrebu i zloupotrebu prošlosti u sadašnjosti.

Intervju na Engleskom jeziku možete pročitati OVDJE