Uvod u teorijsku arheologiju

Pišu: Marko Barišić & Saša Buljević

Iako za neke vjerovatno čudan naziv za granu arheologije, držimo da je ova vrsta arheologije daleko najbitnija jer je upravo ona ta koja diktira pravce kretanja suvremene arheologije, ako ništa, na ‘zapadu’ gdje arheologija kroz zadnjih 60 godina doživljava svoj najveći procvat.

Upravo iz tog razloga dotičemo ovu temu čime ćemo, nadamo se, pokušati probuditi svijest kod mladih ljudi za važnost ovog područja i time pomaknuti obzore tradicionalne arheologije na  kojoj je, na žalost, ostala većina Balkanskih arheologa.

Za početak ćemo pokušati bar da damo neke smjernice šta je to teorijska arheologija i zašto je tako važna.

Teorijska arheologija zapravo postoji odkad postoji metodološki način iskopavanja iako mnogi nisu svjesni te činjenice. Međutim, razvojem raznih teorijskih pravaca od pedestih godina XX. vijeka pa na ovamo, ovaj termin (teorijska arheologija) dobiva novo značenje i prvenstveno služi kao pojam koji objedinjuje različite teorijske pristupe koji uvode nove perspektive u tumačenju arheoloških ostataka. Novi teorijski pristupi nastajaju paralelno sa propašću kolonijalizma i pojavom postmodernizma i prate teorijski razvoj u drugim naučnim granama  kao što su antropologija, socijologija, psihologija i sl. Treba naglasiti da mnogi teorijski pravci ne predstavljaju koherentnu cijelinu već su često međusobni suprotstavljeni ili oprečni.

Šta to znači za arheologiju u Bosni i Hercegovini? Znači mnogo, iako mnogi zbog neupućenosti, nisu toga svjesni. Pristupi arheologije na ‘zapadu’ (prvenstveno u Velikoj Britaniji i Americi) se mijenjaju već više od pedeset godina, dok je arheologija u Bosni i Hercegovini ostala zarobljena u konceptima 19. vijeka te se većinom bazira na skupljanju, datiranju i opisivanju spomenika čime je postala sama sebi svrhom.

Dok suvremena arheologija pokušava da odgovara na pitanja o društvu koje je napravilo određene spomenike, tradicionalna arheologija u BiH priča o spomenicima kao zasebnim pojavama.  Kako bi promijenili ovakvu situaciju arheologije u našoj zemlji i napokon približili suvremenu arheologiju zainteresiranima u Bosni i Hercegovini, kroz naše ćemo autorske članke pokušati da educiramo ljude o ovom predmetu  te ćemo nakon nekog vremena (nadamo se) uspjeti da  stvorimo kritičku svijest kod mladih, spremnih da propituju uvriježene stavove izučavanja prošlosti, nametnute kroz edukacijski, medijski ili neki drugi sistem.

Mnogi, pogrešno vjeruju da ljudi koji se bave teorijskom arheologijom samo teoretišu i ne rade „pravi“ arheološki posao t.j. iskopavanja. Iako su na nekim ‘zapadnim’ fakultetima (prvenstveno Britanskim) arheološki smjerovi podjeljeni na teoretski i praktični, mi ne podržavamo takvu podjelu i smatramo da teorija i praksa predstavljaju integralni dio aktivnosti svakog arheologa.

Što više, teorija jest bitna jer bez nje je nemoguće interpretirati arheološki materijal, pa čak i onda kad mislimo da nam je zadatak samo opisati spomenik.

Najbitnija stvar teorijske arheologije jest da nam ona mijenja perspektive pristupa arheološkom materijalu i samim tim otvara nove vidove riješavanja arheoloških problema koji uvijek trebaju biti otvoreni za propitivanje. Ako oni to, kao što je naš slučaj u BiH, nisu, arheologija bi postala okovana dogmama te time, sama sebi dovoljna, što se ne smije desiti.

S toga, novi pravci i strujanja u arheologiji će navesti arheologe da stalno propituju, ne samo građu koju pokušavaju da interpretiraju već i  sebe kao pojedinca koji donosi te interpretacije. Usvajanjem novih pravaca i strujanja koja se javljaju ne samo u arheologiji već u svim naučnim disciplinama (pogotovo društvenim i humanističkim) stvara se mehanizim pomoću kojeg će se izbjeći fatalna sterilnost i gubljenje kontakta sa čitaocima što zapravo vodi ka neizbježnoj smrti jedne naučne grane. Nažalost tradicionalna arheologija u BiH nije daleko od toga, jer u arheološkim krugovima vlada elitizam koji se upravo održava autoritetom i mitom o mističnom znanju koje je jednino profesor u stanju da prenese i objasni. Kroz teorijsku arheologiju, koja svojim imenom često izaziva negativne reakcije kod profesora i studenata starog kova, pojedincu se daje veća sloboda ali i veća odgovornost bez obzira na njegov akademski ili društveni status.

Činjenica je da za svakog studenta susret sa Teorijskom arheologijom može biti zastrašujuće iskustvo. To se događa iz razloga što većina novih teorija dovodi u pitanje sve ono što jedan student nauči za vrijeme studiranja na našim fakultetima. Upravo zbog toga se često javlja odbojnost prema teoriji pa se ova grana često odbacuje i etiketira kao ‘nearheološka.’

Zbog svih gore navedenih predrasuda koji prate teorijsku arheologiju, mi smo dužni da na našem portalu pišemo i o ovoj vrsti arheologije. Nadamo se da ćemo time teoriju pokušati približiti našim čitateljima jer u protivnom naše se čitateljstvo vrlo vjerojatno nikad ne bi susrelo sa istom.