Izložbeni prostori – regulacija relativne vlažnosti zraka

Nagle i velike oscilacije relativne vlažnosti zraka u muzejskim i galerijskim prostorima mogu značajno oštetiti predmete koji su pohranjeni u njima, a može doći i do oštećenja same građevine u kojoj se zbirka nalazi. Stoga je važno regulirati relativnu vlažnost u prostoriji vodeći pritom računa o vanjskim uvjetima.

hvac
image-2368
Izvor: http://www.ema.hr/

Jedna od metoda regulacije relativne vlažnosti je ugradnja HVAC ventilacije, čuvenog klima uređaja s mogućnošću reguliranja relativne vlažnosti. Budući da je HVAC ventilacija ovisna o mnoštvu čimbenika (stalno tehničko održavanje, aktivno praćenje instrumenata, pravovremeno reagiranje operatera, itd.), na njenu ugradnju ne treba gledati kao na rješenje problema jednim udarcem. U tom slučaju ovaj sustav mogao bi biti kontraproduktivan, o čemu svjedoče brojni primjeri iz prakse svjetskih muzeja. Naime, svugdje gdje se na ovaj uređaj gledalo kao na konačno rješenje, on je pokazao svoje loše strane. Nisu se uzimali u obzir brojni čimbenici koji utječu na ispravan rad ovog sustava, pa je zbog kvarova, nemarnosti operatera ili isključivanja faktora vezanih za promjene vanjskih klimatskih uvjeta, dolazilo dao naglih promjena klimatskih uvjeta u izložbenim prostorijama. Osim toga, ako se sustavom ne upravlja na odgovarajući način, tj. ako nije uključen kvalitetni ljudski faktor, može doći i do oštećenja zgrade u kojoj se zbirka nalazi. Spomenički integritet većine muzeja i ne dozvoljava unošenje glomazne ventilacijske HVAC opreme i cijevi. (Vokić, 2007.)

ventilacije_9
HVAC sustav: http://www.dimnicar.com/

Povećanje relativne vlažnosti može se postići i dodavanjem vlage u zrak, prilično jednostavnim načinima kakav je postavljanje posudica s vodom na radijatore. Preporučljivije je, međutim, koristiti ovlaživače zraka i to hladno evaporirajuće. Ovlaživači kod kojih je voda izložena zraku u relativno velikom rezervoaru zahtijevaju dodatak antibiotika, dok ovalživači sa posebnim ventilom koji propušta samo onoliko vode koliko stane u plitku kanticu, tj. dno ovalživača, ne zahtijevaju dodatak antibiotika.

http://mikroklima.com.hr/

Odvlaživanje zraka, također, se može postići vrlo jednostavnim metodama, primjerice zagrijavanjem prostorije. Međutim, ova metoda je najmanje ekonomična, a i „psihološki nepopularna“ u ljetnom periodu. Za odvlaživanje zraka češće se  koriste odvlaživači, posebice u muzejskim prostorima u kojima je ljeti zbog debljine zidova hladnije nego vani, a ulaskom vanjskog toplog zraka i njegovim hlađenjem u prostoriji dolazi do porasta relativne vlažnosti. U podrumskim prostorima koji pate od kapilarne vlage, odvlaživanje zraka nije preporučljivo, jer se isušivanjem zraka ubrzava izvlačenje vlage iz zidova, te se migracijom soli ubrzava destrukcija zida.

Odvlaživači zraka http://www.webgradnja.hr/

Reguliranje relativne vlažnosti reguliranjem topline nije preporučljivo ni u zimskom periodu, jer je praksa u svjetskim muzejima pokazala da velike štete u muzejima i galerijama nastaju upravo u sezoni grijanja. Muzeji sjeverne Europe i Sjeverne Amerike, primjerice, u ovom periodu zatvaraju ili limitiraju posjete svojim prostorijama. U velikom broju muzeja postoji, pak, potreba da muzej bude otvoren tijekom cijele godine. Tada se, u slučaju da održavanje HVAC ventilacije nije opravdano, preporučuje reduciranje vremena kad je muzej otvoren za posjete. Tako se muzejski prostori zagrijavaju samo tri do četiri sata dnevno čime se otklanja mogućnost velikih oscilacija relativne vlažnosti zraka (kao i temperature).

Važno je spomenuti da u zbirkama iz „osjetljive kategorije“ u vrijeme posjeta temeperatura ne smije prelaziti 10 oC, a posjetitelji mogu na sebi zadržati kapute kako bi im bilo ugodno tijekom boravka. Za čuvare se preporučuje da se izmjenjuju odlazeći u toplije prostorije u kojima nema predmeta osjetljivih na relativnu vlažnost zraka (što se prije svega odnosi na umjetnine) ili da se griju na, za njih posebno ugrađen, mali radijator. S druge strane, može se provesti planiranje zimskog programa na način da obilasci kroz postav budu dosta kratki, a da se diskusije obavljaju u zagrijanim prostorijama. (Vokić, 2007.)

Poseban problem predstavlja u posljednje vrijeme popularno uvođenje grijanja u objekte koje se nikada nisu grijali, a imaju određenu kulturno-povijesnu važnost. Ovaj trend posebno je masovan u crkvenim prostorima, gdje su polikromirane skulpture, namještaj i drugi osjetljivi predmeti pretrpjeli znatnija oštećenja uslijed korištenja modernih sustava za grijanje. Stoga se za crkvene prostore preporučuje uvođenje radijatora pod klupe koji u manjoj mjeri zagrijavaju zrak u velikom prostoru crkve. Osim toga, ovakav princip puno je ekonomičniji od radijatora postavljenih uza zid ili sustava upuhavanja zagrijanog zraka. Još poželjnije je uvođenje podnog grijanja, ukoliko je to moguće.

Oni koji su odgovorni za održavanje izložbenih prostora u muzejima i galerijama, kao i oni koji odlučuju o funkcioniranju crkvenih ili drugih prostora od velike spomeničke važnosti, često nisu upućeni u potrebu reguliranja mikroklimatskih elemenata u ovim prostorima, a još manje u metode kojima oni mogu regulirati. Ukoliko se u vašoj blizini nalaze galerijski prostori koji na neadekvatan način pokušavaju regulirati relativnu vlažnost (ili pak temperaturu) u prostoriji, potrebno je upozoriti nadležne, te ih uputiti u neke od u tekstu spomenutih metoda.

The following two tabs change content below.

Kiša Ereš

Mag. arheologije i povijesti umjetnosti

Latest posts by Kiša Ereš (see all)

Check Also

ZANIMANJE MJESECA: MUZEJSKI PEDAGOZI

Prosječan odgovor na pitanje Što su to muzeji ? u različitim varijantama vjerojatno bi glasio: …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *